Pjesma Maxove Mirele
Ovo je Miroslav Rajh.Građanin Hrvatske.Obični građanin Hrvatske. Osviješteni.Pošteni.Hrabri.Borac izvan rata. Jeste li domoljubi?Što vam znači taj pojam?Osobno zadovoljstvo da znate svoje korijene?Ili nešto puno više? Osjećate li ponos kad pogledate oko sebe?Mir?Ili ste skinuli ružičaste naočale? Ova je pjesma posvećena Miroslavu Rajhu,jer me oduševio.Nazvat' ću ga čovjek-nad
a ❤
Najgore je živjeti tako da guraš pod tepih
sve što nije čisto. Misliš,dođe ti na isto...
a jednoga dana preplavi te smeće vlastitog života. U čemu je onda tu ljepota? Najgore je pobjeći u svoj svijet. Ne pokušati napraviti preokret. Na bolje. S puno volje. ON je prestao biti tih. Ne zbog NJIH. Njih je baš briga,u džepu im f**a. Zataškali bi sve da mogu. Skrivaju se u molitvi i Bogu. Koje licemjerje jadno. Građanstvo je gladno...
ON je prestao šutjeti. Odlučio je spoznati. Jer,riječ je moćna kroz trud. Kad pričaš sam sa sobom,reći će ljudi -
on je lud. Spustili su nas na razinu bijede. I još gore godine slijede. Kažete...bit' će bolje. Pustite floskule. U pijesku kule. ON je plakao iza kamere. Jeste li vidjeli snimljenu tugu? Ljude u dugu. Izmišljenom dugu...
Prevari. Vjerujte,loše stoje stvari. ON je pitao građane,sunarodnjake,
pitalice lake...na ulici,u oči,iskreno. Otvoreno. A ljudi ne misle...
Kažem vam,duše pokisle. Postoje dvije vrste rata. Vojnički bat i oružje u ruci
ili zmije u odijelu što prodale su
državu cijelu...
Hrvatsku još krvavu od rata. ON je jedan od onih što vuku nas
iz živoga blata. Najgore je živjeti tako da guraš pod tepih
sve što nije čisto...
Misliš,dođe ti na isto.
Želim vam reći...
prestanite slikati djecu i kolače. Snimati stvari zbog kojih vam se plače,
jer su nedostižne,mnogima,već sada. Hrvatska jako nisko pada. ON...bića mlada,volje jake,
srca velika ko nebo,hrabra,otvorena. Samo sam vam htjela reći...
Podržimo,izađimo,progovorimo...
Radi se o našoj sreći. Miroslav Rajh ❤
