Iz Recenzije Predraga Matvejevića
Dva p**a sam pročitao rukopis Edina Huskovića, naslovljen "Dnevnik iz utrobe". Pri prvom čitanju skrenuo sam autoru pažnju na neke manje važne stvari koje bi bilo dobro otkloniti. Ovaj je rukopis originalan, zanimljiv i atipičan. Odlikuje se književnim ukusom koji nije svakidašnji. Pokazuje viši stupanj pismenosti, što je u nas rijetkost. Husković umije pripovije
dati – taj talenat Bog nije podijelio mnogima. Žanr slobodnoga, otvorenoga dnevnika odgovara njegovu pismu. Ni prisutnost science fiction-a na pojedinim mjestima nije ish*trena ni suvišna. Ni priča s religijama nije strana onome tko poznaje naš ambijent. Simpatičan je napose autorov kritički stav prema svim našim nacionalizmima – ni to se često ne javlja na stranicama naših knjiga. Život na rubu neurastenije uvjerljivo je predočen u dnevniku – u prilikama koje obilježavaju naše poraze to je čest slučaj. Društvena patologija nam gotovo svaki dan priređuje svoje seanse.
Štivo je od početka do kraja zanimljivo, stilski uglađeno, aktualno. Predlažem da se rukopis Edina Huskovića objavi. Predrag Matvejević
Rim, juna 2005
Ja nemam pretenzije i nezdrave ambicije. Svjestan svojih slabosti, nisam spreman da previše palamudim o tuđim. Svi pisci su bolji od mene. Tačnije, ne trudim se da budem bolji od ostalih, jer i da jeste tako, to ne bi bila neka naročita stvar. Nisam pronicljiv mislilac. Pišem po instinktu i nepouzdanom unutarnjem nahođenju. Kao loš čovjek, ne mogu biti ni dobar pisac. Ali, ja to znam. I u tome je moja veličina. Ne morate me nagraditi da bih odjednom postao svjestan vlastitih vrijednosti, niti me možete lošom i rigoroznom kritikom obeshrabriti. Drugim riječima, svejedno je da li me hvalite ili kudite. U svakom slučaju, ostajem loš pisac i još gori čovjek, i, bez obzira na sve, ponosan na vlastitu ravnodušnost. I u tome je moja grandioznost – da ne kažem monumentalnost.
