Blogledalo

11/08/2024

Nije namjerno bila pauza na ovoj stranici, evo skoro mjesec dana da tu ništa nisam objavila iako je u međuvremenu bilo tri ili četiri kolumne. Život se događa, svašta je stalo u malo vremena, pa se još sabirem i slažem misli i ideje, planove za jesen i novu sezonu što pisanja, posla, treniga... Života.

16/07/2024

Malo sam vam se pogubila u bolestima, vrućinama i previranjima pa nisam ni linkala prošlotjednu kolumnu (budem za koji dan), ali evo nove.

Grlim 💜 Živim

02/07/2024

Najnovija za Živim 🌱💜

27/06/2024

Nova kolumna za Živim 🌱💜

20/06/2024

Najnovija kolumna za Živim je tu!!! 😍🌱

Čekam vaše komentare ;)

19/06/2024

Kolumna koja inače ide utorkom je prebačena na sutra zbog utakmice pa da ju ne zatrpaju naslovi na tu temu. Predana je i, rekla bih, paprena je.

Čitamo se sutra, a do tad, budite u hladu i hidrirajte se. Ja idem malo odmoriti prije šihte jer tko prati i vidi zna da sam u 7 ujutro već bila u teretani. Živjelo ljeto i vrućinetine! 🤣🤦🏼‍♀️

18/06/2024

Vikend je bio više radni nego neradni, pa vam evo mali preview 🤍🖤

📸 Ognjen Karabegović

13/06/2024

A stvarno je sve lakše kad ti je more nadohvat ruke i oka. 🥹

(Fotka od prije 2 tjedna)

12/06/2024

Još mi u glavi odzvanja rečenica moje knjižničarke iz gimnazije: "Ti si preiskrena i zato nećeš imati puno prijatelja. Ali, ti koje ćeš imati, bit će pravi."

I ako bih nešto izdvojila, onda je to stvarno da jesam iskrena. Nekad me u životu to koštalo i nekih ljudi i poslova koje nisam htjela izgubiti, ali valjda je to za neko bolje dobro za mene. Jer, ako ne mogu i neće moju iskrenost, ne trebaju mi.

A nekad, kao danas i ovih dana, iznenadim samu sebe tom istom svojom vrlinom.

Nova za Živim 🌱

09/06/2024

Uskoro nam stiže još jedan ventilator i još rashladnih prostirki kako bi ljeto u potkrovlju bilo lakše Bowie (artritis je krenuo baš užasno s vrućinama) i meni (psorijaza).

Da sam vjernik Bogu bih se molila da nikad ne prijeđe 30 stupnjeva ljeti. Nikad, nigdje jer u tome nema ništa lijepo.

A opet, ma Kubi je daleko više pa bih, da mi ponude put tamo, bila spakirana u roku 10 minuta. Sve sa kremama i probioticima i posebnim utičnicama. Jer, tamo mi ni blizu nije bilo ovako nepodnošljivo vruće kao ovdje u Zagrebu. Tamo je noću čak i hladno, a kiša kad padne to imaš što sušiti. I, najbitnije, pleše se danju i noću. Muzika se stalno čuje, a ulicama umjesto hodanja plešeš, ljuljuškaš se.

Nas dvije kroničarke maštamo o Kubi. Neka nas. Laku noć. 🤍

06/06/2024

Četiri godine i večer ranije Majka i ja smo šetale oko Kvatrića kad mi je rekla da su Baki natekle noge. Odmah sam rekla da to ne zvuči dobro i da mislim da je kraj. Nažalost, bila sam u pravu kao i nekoliko mjeseci ranije kad mi je otišao Tata. Isti simptom, i u manje od 24 sata završen život, iako druga dijagnoza. Bio je to jedan od onih svakodnevnih razgovora kojih se kasnije sjećaš zauvijek jer ih je u pamćenje zacementiralo ono što je slijedilo.

Iduće jutro, negdje oko 11, Mama me zvala da mi ispriča što rade, da sjede za kuhinjskim stolom ona, Teta i Baka i piju kavu. I rekla mi je da me Baka pozdravlja. Pozdravila sam i ja nju. Niti sat vremena kasnije opet njen poziv, javila sam se i samo čula zaglušljujuću tišinu koja kao da je trajala stoljeće iako je bilo možda 5 sekundi i zatim svoje ime: "Ana..."

Odmah sam znala. Osjetila sam to i večer ranije. Čekala sam to na neki čudan način.

"Bake više nema."

Kratki su to razgovori pogotovo kad sve unaprijed znaš već godinama (u Tatinom slučaju danima), ali traju i utkaju se nevjerojatno dugo. Poklopila sam, primila sam se za komodu, izdahnula kao da mi je posljednji put i krenula plakati. Nazvala sam prijevoz da dođem do Bake dok je još doma i legla pored nje, dala joj pusu dok je još "imam".

Bila je i ostala je moja jedina baka, osoba koja me tjerala da budem najbolja što mogu biti, koja mi je puhala u moja stranim jezicima i pisanju i plesanju naklonjena krila. Zaboravit neću neke njene drillove i pisanja do unedogled ne bih li naučila deklinacije latinskog, talijanskog, njemačkog. Samo pisanje pisanje i pisanje. I bi tako, jer i dandanas sve najbolje što sam napisala, naučila i pripremila bilo je napisano rukom na papir. Ako treba i sto p**a.

Sto p**a bih još napisala na papir koliko mi ta žena nedostaje u životu i u kojim sve situacijama.

Tisuću i sto p**a bih to i sve drugo napisala da mogu samo jednom s njom sjesti i pričati.

Deset tisuća i sto p**a bih napisala rečenicu: "Želim te zagrliti."

Milijun i sto p**a bih napisala, na sve one papire koje vučem još iz djetinjstva, na moje crteže koje je spremila i čuvala do zadnjeg dana: "Vrati se. Volim te."

Sve bih samo da je tu. Makar na tren. Da se vrati to vrijeme s njom, ti razgovori i bezbrižnost kakvu sam osjećala kad me vodila za ruku u grad da mi kupi nešto, bilo što.

Ali, nema je tu, ne tako i ta činjenica boli iz dana u dan.

Bila je gospođa kakva ja nikad neću biti. Uvijek pazila na sebe i brinula da barem neki dio dana bude rezerviran samo za nju. Makar to bila šalica kave dok lakira nokte u srebrnasto bisernu boju.

Uvijek sređena i uredna, takva je i otišla. Kao gospođa, pozdravivši me, a zatim zauvijek sklopivši oči, uz šalicu kave uz svoje dvije kćeri.

Nadam se da te ništa ne boli. Volim te. 🤍

04/06/2024

Nova kolumna za Živim je tu i baš me zanima što mislite 🥹🌱

31/05/2024

Frendica maloj: "Dođi da ti pokažem nešto magično!"

Mala (9), pokaže prstom u more i kaže: "Šta ima magičnije od ovog?"

Ja: *pronađena bez teksta*

29/05/2024

Nakrcalo se poruka i komentara posvuda, a sutra rano ujutro putujem, odgovaram sutra jer 😴😴😴

29/05/2024

Nova kolumna za Živim je od sinoć, kod mene se već vodi dosta jaka diskusija, da vas vidim i ovdje ;) 🌱

25/05/2024

Ja ne mogu, ali možda netko od preko 4 tisuće vas ovdje može udomiti ovo predivno biće? Osam godina čeka dom i to nije fer (znam, puno toga na svijetu nije) i zbilja zaslužuje nekog samo svog. 🥹

Itko? 🥹❤️

𝗝𝗘𝗗𝗡𝗔, 𝗝𝗘𝗗𝗜𝗡𝗔 𝗭̌𝗘𝗟𝗝𝗔

𝐍𝐉𝐄𝐙̌𝐍𝐎 𝐈 𝐏𝐎𝐒𝐄𝐁𝐍𝐎 𝐁𝐈𝐂́𝐄 𝐓𝐑𝐀𝐙̌𝐈 𝐃𝐎𝐌

Ovo je Charlie i njegove objave nikad ne dobiju veliki broj podjela.

U svojih 𝟐 𝟖𝟎𝟑 dana kojih je proveo u azilu nije zadobio upit koji bi mu omogućio kvalitetan dom pun ljubavi, kakav Charlie traži.

I tako, već je osma godina njegovog života prošla i još uvijek prolazi u čekanju nečeg što on itekako zna da postoji, toplog doma.

Njegovo srce je dobro i milo, a on je nježan i drag, zaljubljenik u igru i igračke.
Put do njegovog srca sigurno je popločan lopticama, igračkicama koje Charlie vjerno nosi sa sobom pri izlasku iz boksa.
Super hoda na lajni i vjerujemo da bi se jako brzo prilagodio novom domu.

On je jedno preposebno i predivno biće, kao mala srnica, od samo 15 kilograma.

Njegove točkice i podizanje desne noge neodoljivo podsjećaju na engleskog printera.
Jako je miroljubiv i nije dominantan.
Svijet i promjene uvijek na prvu proučava iz daljine, a kad se navikne, onda prilazi.

𝐏𝐫𝐮𝐳̌𝐢𝐭𝐢 𝐝𝐨𝐦 𝐭𝐚𝐤𝐯𝐨𝐦 𝐝𝐨𝐛𝐫𝐨𝐦 𝐢 𝐢𝐬𝐤𝐫𝐞𝐧𝐨𝐦 𝐛𝐢𝐜́𝐮, 𝐧𝐚𝐣𝐢𝐬𝐤𝐫𝐞𝐧𝐢𝐣𝐚 𝐣𝐞 𝐥𝐣𝐮𝐛𝐚𝐯 𝐢𝐤𝐚𝐝.

𝖢𝗁𝖺𝗋𝗅𝗂𝖾 ♥（ 𝟪 𝗀𝗈𝖽., 𝟣𝟧 𝗄𝗀.）

𝗖𝗛𝗔𝗥𝗟𝗜𝗘 𝗧𝗥𝗘𝗕𝗔 𝗗𝗢𝗠 ♥

𝖭𝖺𝗅𝖺𝗓𝗂 𝗌𝖾 𝗎 𝗈𝗄𝗈𝗅𝗂𝖼𝗂 𝖡𝗃𝖾𝗅𝗈𝗏𝖺𝗋𝖺．

☎️ 095 5321 594

21/05/2024

Najnovija kolumna za Živim 🌱💜

16/05/2024

Svježe s tipkovnice, nova kolumna za Živim 🌱

14/05/2024

Evo fotka mačke da se malo maknemo od homofobije, brojanja krvnih zrnaca, modnih i glazbenih znalaca, boraca poslije bitke i inih drugih negativnosti kojih ne bi trebalo biti.

Fotka je u boji ikako su samo uši i njuška roze. 😻

Bio je neki dan Majčin dan, i iako nisam mater, a njima tek nisam, smatram da je majčinska ljubav nalik činjenici da bih je na momente bacila kroz prozor (nisam i neću nikad, bez brige) jer mi probije mozak, a opet, mogla bih je satima gledati kako spava, jede, igra se. I tako u krug skoro sedam godina. Idući mjesec slavimo njen sedmi, Sopranov osmi, i Camorrin peti. Ne kužim kad je prije sve to prošlo isto kao što ne shvaćam u potpunosti što ćemo sve još skupa proći i proživjeti.

Ljubav u onom najčišćem obliku, nazovite je kako hoćete, ali čista je i bez očekivanja jer jedino što bih od njih htjela oni ne mogu ispuniti, a to je da su zauvijek tu.

🤍

12/05/2024

Prigodan za današnji Majčin dan 🥹💜

Nazove me jučer. Standardno naše vrijeme, oko pola 11 prije podne. Još ne stignem ništa reći, a već zna da nešto nije u redu. Ne znam kako to uspijeva ali

10/05/2024

Najnovija kolumna za Živim je jedna od onih koja je samo ispala iz mene. "samo" 🌱

06/05/2024

Nekima još dugujem odgovor na poruke koje su mi stigle nakon zadnje kolumne.

Bilo je ovo teških nekoliko dana zbog obiteljske situacije pa vas molim za malo razumijevanja, šaljem sutra sve. 💪🏼

03/05/2024

Prvo što vidim svako jutro, s moje desne strane je moj anđeo koji je nekome bio smeće, a meni je najveće blago. (Ok, imam još dva najveća blaga ako brojimo samo krznena blaga 🤣) 🤍

01/05/2024

Skuhajte si kavu ili čaj, sjednite na nekoliko minuta i uronite. Nema na čemu. 💜

Nova kolumna za Živim 🌱

24/04/2024

Nova kolumna za Živim je o nečemu o čemu često razmišljam i što mi padne na pamet svaki put kad vidim da me zove moj Deda jedini. 💜🌱

21/04/2024

Nekad mi do razine boli nedostaje pas i šetnje s njim, a uvjete za njega nemam nikako.

Nakon svega zadnjih mjeseci ne smijem i neću narušiti sklad svojim mačkama pa više ne dolazi nitko nov u ekipu jer nije pametno i nikome na kraju ne bi bilo dobro.

Doselivši se bliže mojima svako malo i sve češće uzmem maminog Border Collieja i odvalim dulju šetnju koja ne znaš kome bolje legne. Njemu koji je većinu vremena sam (mama radi, a deda ga ne može šetati), koji kao slijepi pas traži puno kontakta i pažnje, ili meni koja isto tako unatoč zdravim očima trebam i kontakt i pažnju i uzemljenje.

Vili i ja smo se tu nekako našli i spojili zadnjih mjeseci pa brojimo kilometre i korake. On je moj mir, ja njegove oči.

🌱🐶

16/04/2024

S gnušanjem sam ovaj napisala, a izostavila sam one najgore.

Sve smo doživjele bar jednu od navedenih situacija. Sve. Neke i više i gore.

Nova za Živim 🌱

15/04/2024

Hmmm, sve vas je više novih (a bit će još) pa mi je jutros pala ideja o predstavljanju kroz dane, malo pomalo, a ne sve odjednom.

Na fotki je jedna ajmoreć zanimljivost o meni, pogađate li koja? :)

08/04/2024

Nova kolumna za Živim (nije o Mataniću!) 🌱