21/12/2024
Kakvi su ovo dani iza nas…nedelje, meseci, godine…ne znam kako vi, ali ja nemam “sposobnost” da me ne dotice sve sto me okruzuje, da me ne boli, toliko tuge neke oko nas je, toliko tuznih ljudi, uplasenih, zabrinutih…toliko apsurda…toliko besa…ispisah sad sve sta ja osecam naizmenicno…u ovakvim vremenima, u ovom svetu, u ovom drustvu-svaka ambicija mi se stišava, ostaje samo molitva konstantna za zdravlje, i da koliko toliko sacuvam mir…mislim da smo svi na ovom svetu debelo zastranili, svi skrenuli sa pravog p**a (ti koji se sad dok citas ovo pobunis i kazes “sta ja, ja sam dobar, posten, ja ne ubijam, ne kradem” ti si isto gresnik na sto nacina svaki dan, kao i ja…sama misao da nisi gresan te cini gresnim, to je gordost, gde ces dalje…svaka ruzna misao koju uputimo bilo kome-je greh, mozda cak i veci od nekog dela ucinjenog u afektu za koje se gresnik kasnije iskreno pokaje….siroka je to tema, nepresusna….zelim da nam se Bog smiluje, i da one koje ga nisu spoznali, dotakne, da se okrenu na pravu stranu…inace mi sami…kako smo znali-tako nam i jeste…