Hrvatski Vitez

09/01/2024

TRI DESETLJEĆA OD GOTOVO ZABORAVLJENA ZLOČINA U BUHINIM KUĆAMA

Pokolj u Buhinim Kućama

Jedan od najtežih dana obrane Viteza, ali i cijele Lašvanske doline, je 9. siječnja 1994. kada su snage bošnjačke Armije BiH probile crte obrane u zaseoku Buhine Kuće i tom prilikom ubile 25 žitelja i zarobljenih pripadnika HVO-a...

Kronologija važnijih ratnih događanja u Lašvanskoj dolini kaže kako su se u prosincu 1993. između vojnih postrojbi Hrvata i Bošnjaka najžešće borbe vodile za Križančevo Selo. Upravo su u tom mjestu 22. prosinca probijene hrvatske crte obrane te je počinjen jedan od najvećih pojedinačnih zločina u posljednjem ratu u BiH za vrijeme aktivne borbe. Ubijena su ukupno 63 hrvatska civila i vojnika HVO-a, a angažiranjem svih raspoloživih snaga spriječeno je spajanje bošnjačkih postrojbi u Starom Vitezu i izvan grada.

Bio je to početak kraja...

Samo 18 dana od tog zločina, ovoga p**a nekoliko stotina metara istočnije, dok su rane iz Križančeva Sela još uvijek bile svježe, 9. siječnja 1994. Hrvatima u potpuno opkoljenoj i blokiranoj Lašvanskoj dolini dogodila se nova strahota.

Naime, tog dana, u ranim jutarnjim satima, pod okriljem mraka i magle, pripadnici elitnih postrojbi Armije BiH i MUP-a uspjeli su prodrijeti kroz crte obrane i upasti u Buhine Kuće i među pripadnicima HVO-a i civilima napraviti pokolj. Ubijeno je i masakrirano 25 vojnika i zarobljenika te civila, a među njima je bilo žena, staraca i djece.

Da katastrofa bude veća, ovim je upadom presječena prometnica Vitez – Busovača, a krajnji cilj napada Bošnjaka bio je spojiti se Vranjskom, udaljenoj od Buhinih Kuća manje od 1 000 metara, i tako Lašvansku dolinu presjeći na dva dijela što bi, prema procjenama vojnih analitičara i stručnjaka, bio i početak kraja obrane Lašvanske doline.

Kako bi u tomu uspjele, bošnjačke su postrojbe istodobno na još nekoliko mjesta na području općine Vitez napali crte obrane Hrvata. Zaustavljanje tog pokušaja proboja plaćeno je s još četiri poginula i 15 ranjenih. U tim borbama na području Sofe poginuli su i istaknuti pripadnici HVO-a, članovi zapovjedništva Treće bojne Viteške HVO brigade: Dragan Grabovac Galeša i Željko Matković.

Nada je vraćena polovicom veljače 1993.

Bošnjačke snage nisu uspjele jer su 14. veljače, nakon svakodnevnih borbi, pripadnici HVO-a oslobodili Buhine Kuće, kada se konačno u potpunosti vidio razmjer strašnog zločina od 9. siječnja.

Važno je istaknuti kako je u prijašnjim borbama za obranu Buhinih Kuća i u borbama za oslobađanje ovog prigradskog naselja Viteza, poginulo još 9 pripadnika HVO-a, a ranjeno ih je nekoliko desetaka. U borbama za oslobađanje Buhinih Kuća 14. veljače teško je ranjen, a dan kasnije u Franjevačkoj bolnici Dr. fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, preminuo istaknuti zapovjednik, bojnik Jozo Plavčić.

S oslobađanjem Buhinih Kuća borbe u Lašvanskoj dolini svedene su na minimum, barem u odnosu na prosinačke i siječanjske. Obje su strane bile iscrpljene u sukobu čiji se kraj tada nije nazirao. Hrvatsko vijeće obrane održalo se unatoč brojčanoj nadmoći A RBiH koja nije više bila u stanju za ozbiljnije napade na tom području. Čini se kako su i bošnjački političari shvatili da vojna borba s Hrvatima u Središnjoj Bosni više nema smisla, te da je pobjeda nad HVO-om nemoguća.

Logičan slijed je bilo potpisivanje primirja, i to u Washingtonu, samo mjesec dana kasnije, 18. ožujka 1994. kada je i dogovoreno formiranje Federacije Bosne i Hercegovine s 10 kantona.

Bitno je napomenuti da mnogi bojovnici HVO-a nisu ubijeni u borbama već nakon zarobljavanja:

1. Mario (Marko) Barišić, (1974.), HVO;
2. Anto (Mato) Božić, (1972.), HVO;
3. Marko (Dragutin) Buhić, (1957.), HVO;
4. Mario (Josip) Buligović, (1972.), HVO;
5. Ankica (Zdravko) Grbavac, (1971.), civil;
6. Danijel (Anto) Grbavac, (1992.), beba;
7. Mladen (Rafael) Grgić, (1973.), HVO;
8. Nikola (Pero) Janković (1932.), HVO;
9. Toni (Ivan) Jazvić, (1975.), HVO;
10. Nikola (Ilija) Jurić, (1969.), HVO;
11. Novka (Milan) Jurić, (1959.), civil;
12. Draženko (Đuro) Jutanda, (1960.), civil;
13. Goran (Mijo) Kafadar, (1972.), HVO;
14. Ivan (Zrino) Kreševljak, (1975.), HVO;
15. Ivica (Anto) Lovrenović, (1967.), HVO;
16. Smiljan (Vlatko) Papić, (1969.), HVO;
17. Petar (Stjepan) Perković, (1940.); HVO;
18. Dragica (Đorđe) Petrović, (1957.), civil;
19. Stjepan (Stipo) Ramljak, (1941.), HVO;
20. Mirko (Ilija) Šafradin, (1960.), HVO;
21. Perica (Niko) Šantić, (1951.), HVO;
22. Ankica (Ante) Vidović, (1952.). HVO;
23. Drago (Ante) Vidović, (1950.), HVO;
24. Draženko (Mirko) Vidović, (1975.), HVO;
25. Mirko (Anto) Vidović, (1952.), HVO.

19/12/2022

Bravo, Vatreni! ❤️🥉🇭🇷

Foto: Marko Alilović Photography

20/11/2022

Vitežani u Katru spremni za Svjetsko prvenstvo - Iznad svih Hrvatska! 🇭🇷❤️

18/11/2022

Sjećamo se žrtve Vukovara i Škabrnje za slobodnu i neovisnu Domovinu! 🇭🇷

Danas je 31. obljetnica uspostave Herceg Bosne!

S nama su! ❤️

02/11/2022

Svi sveti 2022. - groblje u Kruščici

Počivali u miru Božjem!

07/10/2022

Jučer u kasnim popodnevnim satima smrtno je stradao fra Ivo Kramar. Fra Ivo je 1995. godine osnovao Framu Vitez i bio njezin prvi duhovni asistent, a za vrijeme svoga pastoralnog djelovanja predavao je i u viteškoj gimnaziji.
Dijelimo s vama njegovo pismo iz 2015. godine povodom obilježavanja 20 godina Frame Bosne Srebrene.

Neka mu milosrdni Gospodin udijeli vječni mir!

06/08/2022

Pripadnici Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite Rijeka su 3. kolovoza 2022. u povodu obilježavanja 27. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja razvili na Trsatskoj gradini 25 metara dugačku hrvatsku zastavu 🇭🇷

Domovini vjerni!

04/08/2022

Novopodignuti spomenik poginulim braniteljima Jardola kod kipa sv. Ane, zaštitnice sela 🇭🇷

Vječna im slava i hvala!

03/07/2022

Već je prošlo četiri godine od kako su bile promjene i od kako je ovaj sastav ujaka u župi Vitez. Tako je odlučeno: fra Ivan Lovrić odlazi u župu Bihać, fra Bojan Martinović u župu Livno, a fra Mario Dadić u Busovaču.

U našu župu dolaze fra Zoran Livančić i fra Stjepan Antolović, koji će pored župnika fra Velimira Bavrke i župnog vikara fra Silvana di Benedetta, pastoralno djelovati u Vitezu.

Našim ujacima želimo uspjeh i Božji blagoslov!

02/07/2022

IN MEMORIAM - Darko Kraljević. Vitez iz Viteza.

Darko Kraljević (Vitez, BiH, 1966. - 2. srpnja 1995.) bio je časnik HOS-a i HVO-a tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

Od 1985. do 1986. vojni rok u tzv. JNA je služio u vojnoj policiji u 99. četi Vojne policije u Zemunu u Komandi stana RV PVO. Iz tzv. JNA je izašao kao vodnik vojne policije.

Početkom rata u BiH 1992. godine pristupa HOS-u. Utemeljuje HOS u središnjoj Bosni te postaje zapovjednik jedinice Vitezovi, a uskoro i zapovjednik cjelokupnog HOS-a u srednjoj Bosni. Imao je čin bojnika.

Nakon smrti glavnog zapovjednika HOS-a, generala bojnika Blaža Kraljevića, zapovjednika HOS-a Hercegovine, Dobroslav Paraga, naređuje Darku Kraljeviću da nastavi s dotadašnjom politikom HOS-a i HSP-a. No usprkos tome, Kraljević i jedinica Vitezovi prelaze u srednjobosanski HVO. Od jedinice Vitezovi i još nekih bivših pripadnika HOS-a ustrojena je Postrojba posebne namjene "Vitezovi" koja je službeno bila u sastavu HVO-a, ali je na bojištu djelovala samostalno. Zapovjednik postrojbe je bio Kraljević, a tijekom 1993. godine je promaknut u čin pukovnika.

Postrojba VITEZOVI, čiji su pripadnici u ratu uvijek bili tamo gdje je bilo najteže i najopasnije, gdje je „gorilo“. Bili su tamo gdje je najteže bilo i uvijek su išli u ispomoć duž cijele Lašvanske doline. Borili su se protiv višestruko brojnijeg neprijatelja i protiv zloglasne muslimanske postrojbe El Muđahedin. Neprijatelj ih zasigurno pamti! Jer su ih više p**a na različitim linijama (Bobaši, Buhine Kuće, Pješčara, Zabrđe) potukli do nogu.

Uz spomen – poprsje svog legendarnog zapovjednika, pukovnika Darka Kraljevića, postavljenog ispred Hrvatskog doma u Vitezu, te na njegov grob na groblju Kruščica, svake godine na njegovu obljetnicu pogibije njegovi suborci polažu cvijeće i svijeće, te se održi misa zadušnica.
Kao i za sve poginule pripadnike PPN Vitezovi, ali i za druge poginule hrvatske branitelje srednje Bosne polože se svijeće i upale svijeće i na središnjem spomen-obilježju u Križančevu Selu nadomak Viteza.

Kraljević je poginuo 2. rujna 1995. godine u prometnoj nesreći. Posmrtno je promaknut u čin brigadira.

12/06/2022

Memorijalna utrka za sve poginule u Domovinskom ratu 🇭🇷

Križančevo selo - Jardol - Osmica

S nama su!

10/06/2022

Naizgled mirna i topla ljetna večer spustila se nad ratom zahvaćenu srednju Bosnu. U Vitezu, gradu u kojem bijesni rat potpisano je primirje između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Sukob koji je počeo još u lipnju 1992. tijekom proljeća 1993. pretvorio se u ratni pakao. Dio grada kontroliraju Muslimani, a dio Hrvati koji su opkoljeni sa svih strana. Primirje odgovara hrvatskoj strani koja se obvezala pustiti humanitarni konvoj prema opkoljenoj Tuzli. Dan traje sve dulje, 10. je lipnja 1993. godine.

U gradskom naselju Podgradina igraju se djeca. Prizor je pomalo nevjerojatan. U ratnom kaosu dječji smijeh i uzvici. Oko 20 sati i 45 minuta igru je prekinuo zvižduk. Uskoro eksplozija. Na dječje igralište pala je granata, velika, kalibra 120 milimetara. Jedna od pet ispaljenih te večeri s položaja Armije BiH na područje Viteza pod hrvatskom kontrolom. Dječji krici i krici roditelja odjekivali su poprištem strašnog zločina, nezamislivog zločina. Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući.

Ubijeno je osmero djece. Petero njih stradalo je na licu mjesta, troje u bolnici od posljedica. Boris Antičević imao je devet godina, baš kao i malena Augustina Grebenar. Stariji Augustinin brat Velimir imao je 12 godina. Milan Garić imao je 11 godina, a njegova sestra Sanja, koja je preminula u splitskoj bolnici, 17. Draženko Čečura imao je 14 godina, baš kao i Sanja Križanović i Dragan Ramljak. Šestero djece bilo je teško ranjeno no preživjelo je s trajnim invaliditetom.

Video snimku tog stravičnog događaja, nije htjela objaviti nijedna svjetska televizijska kuća. Objašnjenje – zbog brutalnosti. Idućeg, 11. lipnja, konvoj humanitarne pomoći za Tuzlu prošao je kroz područja pod hrvatskom kontrolom uz pratnju UNPROFOR-a. Za ratni zločin i ubojstvo osmero nevine djece nitko nije odgovarao.

Borna Marinić / Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat

10/06/2022

Od te granate, „made in Holland“ i poslane od „nevine“ Armije, poginulo je ukupno osmero djece.

„Lako je saznati tko je bacio granatu. Zna se lokalitet odakle je došla, nisu oni imali toliko artiljerije… uzmu se topnički dnevnici, zna se tko je bio na smjeni taj dan i eto ga“

Milko dodaje: „Prošle su se godine ovdje vrtjela dvojica iz SIPE. Ko fol oni nešto istražuju. Ništa nije bilo. I neće.“

Jedna od najvećih tragedija u Središnjoj Bosni, ona nad nedužnom djecom, i ove godine protječe u ignoriranju "državnih" medija. Jedini grijeh djece je što su bila Hrvati, a jedini razlog ignoriranja je što nacionalnost počinitelja nije poželjna. Ipak, ovo je priča o roditeljima.

08/06/2022

Križ u Jardolu kod Viteza*

Ni najstariji Jardoljani koji pamte pripovijedanja svojih predaka ne znaju
kada je tu postavljen križ. Samo znaju da je posvećen ovdašnjem težaku i proljetnom svecu, sv. Marku.

Lokalitet na kojem je postavljeno molitvilište, nazvan je »Križ«. To duhovno naslijeđe ostavili su preci. Nekada bi se, načet zubom vremena, križ srušio i baš tada bi godina krenula po zlu. Zavladale bi velike suše ili bi naišla tuča i otukla zasijano žito. Te bi godine vladala glad, a kad je križ obnovljen tada bi vjernici na blagdan sv. Marka tu molili vjerujući da će Božjom voljom oluja zaobići Jardolsko polje.
Stariji Jardoljani pričaju da je križ najčešće obnavljao Marko Topalović, rođen 1900.

Ispod križa, tridesetak metara s lijeve strane, pravilno je raspoređena valovita podloga. Prema predajama tu su gropčići ukopane djece umrle u mističnim okolnostima. Rodilje koje bi izgubile mlijeko dolazile bi s
još nekoliko žena iz sela i molile litanije ili rožarije za dobivanje mlijeka. Pripovijeda se da je to mnogim rodiljama pomoglo da im se u grudi vrati mlijeko.**

* Tekst napisao prof. dr. sc. Marko Dragić, predstojnik Katedre za književnost i kulturu Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, "Sveti Marko Evanđelist u kršćanskoj kulturnoj baštini Hrvata", u: Nova prisutnost 14 (2016) 2, 274. (https://hrcak.srce.hr/file/238068)
** Mateja Rajković zapisala je 2009. godine, a kazivao joj je Ljubomir Pavlović, rođ. 1944. u Vitezu (FF MO, 2009, S).
Foto: Jardol