HKUD Topala, Nadioci - Vitez 🇭🇷
Viteška mladost <3
Poslušajte emotivno obraćanje čovjeka i liječnika, kirurga koji se u Domovinskom ratu nagledao svega i svačega, iz kojega jednostavno izviru emocije, i nakon trideset godina, posebice u trenutku kad je spomenuo stradanje 10-godišnjeg dječaka Marija Batinića iz Viteza.
I kamen bi proplakao… Ne dao Bog da se rat više ikada ponovi!
10.06.1993. Dan pogibije osmero nevine hrvatske djece u Vitezu 🤍🙏🏻🕯️
Svanuo je lijep, miran i sunčan dan u Vitezu, primirje rata.
Sve je nekako lakše kada se ne moraš skrivati i bježati u podrum.
Bake i djedovi piju svoju jutarnju kavu, znate, ide to na rede kod nas.
Mi djeca, puni energije čekajući miran i sunčan dan, jedva smo dočekali naše druženje i igru.
Igru kod koša, tu smo se okupljali i igrali bezbjedno.
Roditelji su nas pustili da se tu okupimo, jer primirje je rata, ne puca se, nema opasnosti.
Lijep, miran i sunčan dan.
Netko je znao svirati gitaru, pa smo mi ostali pjevali i pratili njen ritam.
Tako smo se igrali i pjevali toga dana 10.06.1993.
Znate ono ljetno predvečerje, samo biste da uživate u igri i svom djetinjstvu.
Da, baš to predvečerje, lijepo i mirno, prekinuto je.
Iz daljine neprijateljska granata Armije BiH je ispaljena baš na nas, na naš koš.
Lijepo, mirno predvečerje postalo je crno u Vitezu.
Lopta je zastala u košu, gitari su žice pokidane, djetinjstvo nestaje, ugašeno je.
Zemlja gori, kamen puca, a nas petnaest bijahu kod koša.
Čujem vrisak i plač djece, ne vidim ih, samo osjetim miris dima i prolivene krvi.
Roditelji trče prema košu i opet čujem vrisak, plač, jauk.
Lijep, miran i sunčan dan je postao najgora noćna mora.
Mama traži brata, od crnila ne vidi ništa.
Tata mene pronalazi i uzima u naručje i plaće.
Pitam svoga tatu, gdje je Velo? On zaplaka i reće Tina bit će sve dobro, samo nemoj sklapati oči.
Tata trčeći nosi me u svojim rukama da mi spasi život jer sam ranjena, teško ranjena, ali nesvjesna svojih bolova.
Stigli smo do ambulante, pitali su me kako se zovem, koga imam od obitelji.
Smogla sam snage reći da imam stariju sestru Dijanu i brata Velu koji je ranjen, tada sam samo pogledala svoga tatu…
On plaće i samo mi govori Tina kćeri bit će sve dobro, spasit ću te.
Više nisam izdržala, sklopila sam oči i zaspala na njegovu ramenu, zauvijek.
B
Ako treba gospode, evo primi zavjet moj
Uzmi život od mene, pa ga podaj njoj! 🙏
Prosinac 1993, OŠ Vitez
📌Vitez ❤️🤍💙