Sastoji se od Bosne i od Hercegovine-nekadašnje Humske zemlje. Problem imena države očito je u Hercegovini, odnosno u njezinoj negaciji.U X vijeku prije nove ere na teritoriji danasnje Hercegovine Iliri formiraju svoja plemena: Ardijeji,Autarijata,Daorsi,Dermestri, Nerezija, Maniji, Melkumani,Glindicioni,Pleriji,Deriopi,Dekloati i jos neke manje skupine. Vec u VII vijeku na teritoriji danasnje Her
cegovine pominju se i prve drzave: Travunija, Zahumlje i Paganija. Naime, srednjovjekovni Hum (kasnije Hercegovina) spomenut je u povijesnim izvorima još 925. godine u pismu pape Ivana X., dok je „zemljica Bosna“ prvi put spomenuta u rukopisu Konstantina Porfirogeneta napisanom oko 950. Prvi humski vladar Mihovil (Michaeli excellentissimo duci Chulmorum) spomenut je u istom pismu iz 925. godine, čitavih 225 godina prije prvog bosanskog vladara bana Borića. Humom su vladali humski knezovi, a stanovništvo je sebe zvalo Humljanima. Važno obilježje njihovog društvenog života i identiteta bio je zemaljski Shod, neka vrsta sabora što je okupljao uglednike koji su polagali pravo na sudjelovanje u procesima donošenja odluka i rješavanja sporova. Postojao je i Sudbeni stol Humskog kneštva. Pravna procedura poznata kao Humsko pitanje, koja je podrazumijevala sudjelovanje humskih velikaša, a ticala se utvrđivanja krivnje u odnosu na gospodara, održala se sve do polovine XV. vijeka/stoljeća. „Ja sam čovjek iz Huma i takvim se zovem“ izjavio je humski vlastelin Stjepko Čihurić u julu/srpnju 1361. godine tražeći da mu se u sporu s hrvatsko-dalmatinskim banom sudi „po običajima Humske zemlje“. Hum je kroz povijest bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja, srpskog kralja, hrvatskog bana Pavla Šubića, pa je tek pred kraj 14. vijeka/stoljeća definitivno došao pod vrhovnu vlast bosanskoga kralja. Valja napomenuti kako srednjovjekovna kraljevska vrhovna vlast nije suverena državna vlast današnjeg tipa, pa je stoga razumljivo zašto je Hum čitavo ovo vrijeme imao svoje lokalne strukture moći s velikim stepenom/stupnjem samostalnosti. Osmanlije su zauzeli Hum 20 godina nakon Bosne a prije toga ta se teritorija naziva Hercegovina od titule herceg od Svetog Save(Rastka Nemanjica) koji je upravljao Humskom zemljom prije zamonasenja. Turci su je nazivali herceg-oglu ili hercegova zemlja. Hercegovina je unutar Osmanskog carstva bila uvijek poseban sandžak, pašaluk, pa i vilajet. Ime Hercegovine afirmirao je i Ali paša Rizvanbegović koji je Hercegovini osigurao status pašaluka, zatim hercegovački fratri koji su se polovinom devetnaestog vijeka/stoljeća odcijepili od bosanske provincije. Za (re)afirmaciju imena Hercegovine i njegovo prenošenje u moderno doba posebno važan bio je Hercegovacki ustanak iz 1875. Tada su evropski diplomati razgovarali o krizi (izazvanoj ustankom) u Hercegovini, dijelu Osmanskog carstva koje je bilo u raspadu. Ustanak je postavio Hercegovinu u središte problema i nije mogla biti prešućena. Nije Austro-Ugarska „izmislila“ ili „nametnula“ ovakvo ime Bosni i Hercegovini da bi „napakostila“ bosansko-bošnjačkim nacionalistima koji će se pojaviti stoljeće kasnije, nego je pragmatično prihvatila postojeće nazive. Kada je Austro-Ugarska zauzela bivše osmanske pokrajine Hercegovinu i Bosnu stvorila je od njih jednu „zemlju“ sa zemaljskom vladom na čelu, ali je vodila računa i o njihovim posebnostima. Treba napomenuti da se granice Humske zemlje ne poklapaju s granicama Hercegovine, kao što se ni granice srednjovjekovne Bosne ne poklapaju s onim što je Bosna danas, ali možemo reći da se radi o (dis)kontinuitetu u jednakoj mjeri. Poslije oslobođenja od Austro-Ugarske formira se Kraljevina SHS gdje Hercegovina prvobitno zadržava opet svoju posebnost kao županija, međutim nezadugo prvi put gubi posebnost i ime i biva podjeljena između Zetske banovine (istočni i južni dio) i Primorske banovine (zapadni i sjeverni dio ). Uskoro se unutar Kraljevine SHS stvara Hrvatska banovina od Savske i Primorske, tako i dio Hercegovine ulazi u njen sastav. Okupacijom nacista u II svjetskom ratu, stvara se ustaška država NDH, tada se i Hercegovina i Bosna prisajedinjuju toj nacističkoj tvorevini, te Hercegovina i tu gubi posebnost i identitet, sa čime se naravno Hercegovci ne slažu i dižu bunu Nevesinjska puška II 1941. U Titovoj SFR Jugoslaviji, Hercegovina se ponovo potiskuje spajajuci je po prvi put sa Bosnom u jednu SR BiH koja nikada kao takva i u tim granicama ranije nije postojala. U njoj Hercegovina zadržava ime ali samo kao oblast. Tako je ostalo do dan danas u državi BiH.
Često nažalost dolazi do toga da se, govoreći o toj zemlji, često izostavlja, pa čak i izbacuje onaj drugi dio naziva- Hercegovina. Izbacivanje Hercegovine iz imena države Bosne i Hercegovine povezano je najprije s bosansko-bošnjačkim unitarističkim nacionalizmom koji nastoji pretvoriti Bosnu i Hercegovinu u svoju nacionalnu državu Bosnu. Formula je jednostavna: jedno ime, jedan narod, jedan jezik, jedan čovjek-jedan glas. Ako državu nazovemo Bosnom, narod Bošnjacima odnosno Bosancima, jezik bosanskim i ako uspostavimo unutarnji ustroj po zahtjevu bošnjačkih nacionalista ili bosanskih „lijevih liberala“, odnosno po formuli jedan čovjek-jedan glas, onda ćemo imati „jednu jedinu“, jedinstvenu i centraliziranu državu Bosnu s bosanskim narodom koji govori bosanskim jezikom i bira svoga jednoga bosanskog predsjednika. Jasno je da takvom projektu smeta Hercegovina koja onemogućava poistovjećenje imena naroda s imenom države i nacionalnu konsolidaciju, kao što smetaju i Hercegovci (srpske i hrvatske narodnosti). Zato bošnjačko-bosanski nacionalni djelatnici konstruirajući tobožnji stogodišnji „kontinuitet“ bosanske državnosti nastoje dekonstruirati bilo kakav identitet Hercegovine. Ona je za njih „južna Bosna“ kao što je za hrvatske nacionaliste Dalmacija samo „južna Hrvatska“. Osim navedenih, Hercegovinu iz imena države izbacuju i neznalice i ignoranti koji kažu da im je „tako kraće“, da je tako „lakše“ ili koji tvrde da kad kažu Bosna „misle i na Hercegovinu“. A neznalica i ignoranata ima i previše. U posljednje vrijeme pojavljuju se ideje o Hercegovini kao autonomiji,republici ili pak kao o europskoj regiji sto bi se vremenom moglo i ostvariti. Prema sadašnjem ustroju Federacije BiH, od deset postojećih županija tri sadrže ime Hercegovine: Herceg-bosanska, Zapadno-hercegovačka i Hercegovačko-neretvanska a u Republici Srpskoj Istočna(stara) Hercegovina. To je danas Hercegovina u političkom smislu. Hercegovci će morati redefinirati svoj identitet i sebi urediti dom(ovinu). U tom slučaju Hercegovina će očuvati svoju posebnost i unutar europskih integracija.
