03/06/2024
HUSAGA ČIŠIĆ
Zaboravljeni borac za Bosnu
Njegovoj impoznatnoj političkoj karijeri koja je, uzmemo li u obzir činjenicu da je živio 78 godina, trajala više od pola njegova života. Početke nalazimo krajem 19. stoljeća kada vrlo rano, još kao mladić, prilazi Džabića pokretu. Od 1906., kad je osnovana Muslimanska narodna organizacija, pa do 1910. godine Ćišić aktivno učestvuje u radu njenog Egzekutivnog odbora djelujući s pozicije jednog od autora u listu Musavat. Bio je, također, senator u Kraljevini Jugoslaviji, zatim gradonačelnik Mostara, predsjednik Vakufsko-mearifskog sabora muslimana Sarajeva i nosilac mandata narodnog poslanika nove Jugoslavije.
Kao gradonačelnik, prvi čovjek Mostara, bio je zaštitnik komunističke omladine i velikog broja studenata koji su mu se, poznavajući ga kao pouzdanog prijatelja, obraćali molbama za novčanu pomoć, a mnoge od njih, koji su zbog antirežimskog djelovanja bili pod policijskom represijom, izbavljao je iz zatvora i drugih nevolja.
U godinama Drugog svjetskog rata, uprkos činjenici da je nerijetko bio izložen vrlo snažnim političkim pritiscima, djelovao je rukovođen razumom i onako kako mu je to nalagala lična etika i obaveza ljudskosti. Oktobra 1941. godine bio je inicijator i potpisnik Rezolucije građana Mostara kojom su jednodušno osuđeni progoni, otimačina imovine, sistematska ubijanja i deportacije srpskog i jevrejskog stanovništva u brojne logore smrti. Ovaj dokument, kojim je prekinuta šutnja o zločinima NDH, poslana je jasna poruka da se zlodjelima mora stati u kraj, potpisali su, osim Husage Ćišića, svi viđeniji Bošnjaci Mostara.
Svojim stavom ozbiljno se zamjerio fašističkim vlastima, pa su mu, u nadi da će ga pridobiti na svoju stranu, na kućni prag dolazili njeni emisari, najprije Džafer-beg Kulenović, a zatim i general Ambrosi. Obojicu ih je ispratio neobavljena zadatka. Da ga fizički uklone mogli su vrlo lahko, ali, ubiti čovjeka koji ugled i poštovanje uživa ne samo u svom, nego i drugim narodima, ocijenjeno je taktički nepromišljenim činom. Nisu se usudili. Za njegovim primjerom pošla su sva njegova djeca, posebno sinovi Midhat i Husref koji su, boreći se za ideal antifašizma, živote izgubili na bojnom polju. (Alen Zečević)
