05/06/2024
Da li će Dolina kardinala, postati Dolina svetaca?
(Dolina Kardinala, uvriježeni naziv za Krašić sa okolicom)
31. svibanj 2024.
Kišica tiho rominja. Iza nas je svibanj-tužni svibanj. Radost je ipak prisutna. Danas je Gospin blagdan, Blagdan Marijna Pohođenja.
Raduju se dvije majke. Njihove blažene utrobe igraju najljepšu igru u povijesti čovječanstva.
Polazimo velikom sinu povijesti hrvatstva blaženom Alojziju Stepincu u njegov rodni Krašić.
Mjesto gdje se kao ljubljeni sin Josipov i Barbarin rodio 1898 godine. Mjesto gdje je preminuo 1960 godine kao ljubljeni sin crkve kako ga nazva Papa Pio XII.
Nebo zna da plačemo ovih dana za Bleiburgom, Maceljom, Lepom Bukvom, za Kočevskim rogom, za fra Valentinom i fra Andrijom, za dvanaest redarstvenika...
Bogu hvala ,imamo cilj imamo ideal, imamo Blaženika.
01.lipanj 2024
Nakon blage noći, odmora i kave u Jastrebarskom, krećemo prema odredištu. Dolazimo u hrvatsko Zagorje u Dolinu kardinala.
Dvorište Crkve Presvetog Trojstva uređeno po mjeri, sa prekrasnim postajama Križnoga p**a. Križni put je prožet životom Isus iz Nazareta i blaženika iz Krašića. Dobro se nadopunjuju.
Puca pogled i na jedan obližnji gaj na brežuljku sad pjevaju slavuji i druge ptice. Nekad su sa tog brežuljka pjevale pobožne zagorske gospođe Kardinalu, pod cijenu smrti da mu olakšaju uzničke dane. Stepinac ih je čuo kroz krišom otvoren prozor nadamo se da su sad s njim u Nebu.
Pobožno molimo Križni put ,u tišini i sabranosti. Pjevamo između postaja svi zajedno napjeve iz Molitvenika fra Anđela Nuića. Organizatori su ugodno iznenađeni.
Poslije izmoljenog Križnoga p**a 'jedan mladić' od osamdeset pet godina se parkira ispred spomen-doma blaženog Alojzija Stepinca.
Lako izlazi iz automobila i hiti prema nama blaženim osmjehom.
Pred nama je mons. Juraj Jezerinac, umirovljeni vojni biskup. Sin ovoga kraja, Kardinalov štićenik kao sjemeništarac i vrsni poznavalac Hercegovine, ponajviše kroz osobu Gojka Šuška. Ponos se ne može skriti, ush*t i radost.
Mons.Jezerinac je naš vodič kroz nekadašnju Krašićku župnu kuću, koja je sad pretvorena u spomen dom. Strpljivi smo i obazrivi jedni prema drugima, blaženikov dom je malen, ali izlazi se iz njega velika srca. Srca koje zna razlučit pravog heroja od lažnog.
Biskupov glas jedva se čuje, al pomno ga pratimo, slušamo i upijamo što nam govori u radnoj sobi u spavaćoj sobi i ostalim prostorijama doma. Jednokatnice gdje je za vremena kućnog pritvora od 1951. do 1960. zajedno koračao Kardinal, čuvajući tako sa tadašnjim župnikom Josipom Vranekovićom i sestrama Služavkama Malog Isusa identitet svoga hrvatskog naroda i Crkve katoličke.
U spomen domu meni osobno ponajviše pozornost plijene dvije slike. Prva je blaženikov veliki portret sa biskupskim grbom i franjevačkim pojasom do nje. Naime, blaženik je pristupio Trećem redu 1935 godine kao nadbiskup koadjutor. Zatim, druga je nezaobilazna slika Marije Pomoćnice iznad Kardinalova kreveta u spavaćoj sobi.
Marija Pomoćnica je iznimno bila poštovana u obitelji Stepinac.
Ispred te slike uvijek je gorila uljanica.
Ispred te slike je Kardinalova pobožna majka Barbara neprestanice molila za svog sina Alojzija od njegove kolijevke do svoje smrti da postane svećenik. Čak i kad Alojzije odlazi iz sjemeništa, čak i kad je izgledalo sve izgubljeno molila za svog sina studenta agronomije, zaručnika, vojnika, vrsnog mladića, naposljetku dočekala svog sina Nadbiskupa. Postila je na nakanu za sinov svećenički poziv tri dana u tjednu cijeloga života od njegova rođenja. Pohodila je sina u Lepoglavi dva p**a. Umire 1947.
Stepinac je se poslije majčine smrti pobrinuo da mu se ova obiteljska slika Majke Božje ustupi u njegovim danima progona.
Svjedočanstvo je ovo koje mora izmamiti suzu i knedla u grlu se mora pojaviti.
Nakon spomen doma slijedi sveta Misa u prekrasnoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva sa tri sporedna oltara, posvećena Srcu Isusovu, svetoj Barbari i Sveta Tri Kralja. Tu je također i lijep prikaz Gospe Lurdske i Bernardice pod jednim lukom.
Naravno dominira blaženik sa relikvijom, komadićem kosti malog prsta.
Propovijed koju je izrekao simpatični mladi župnik vlč. Ivan Vučak prožeta je 'današnjicom i blaženikom'.
Na kraju svete Mise koju je koncelebrirao i biskup Juraj Jezerinac, župnik je prenio netom pristiglu vijest iz Vatikana: "Kardinal Kuharić može biti proglašen blaženim!"
Neopisivo, velebno, prekrasno, biti u Krašiću nedaleko od Pribića rodnog sela kardinala Franje Kuharića u trenutku kada stiže ova vijest od Petrove Stolice.
Gromoglasan aplauz i velika radost.
Slijedi ručak dar mještana župe Krašić i radionica uz propovijedi blaženog Alojzija.
Radionicom koordiniraju bračni par gđa Mirta i gdin Krešimir Miletić.
Požrtvovno su jedni od vodiča kroz Stepinčev život i kroz Krašić već od 2002 godine, kao i svima ostalim hodočasnicima koji su do sada hodočastili ili će hodočastiti u prekrasni Krašić.
Valja spomenuti i ministru mostarskog bratstva sestru Antonelu Pehar i ministru širokobriješkog bratstva sestru Draganu Lasić. Posebnu gošću sestru franjevku Klaru Andrešić, Duvanjku rodom sa službom na Humcu.
Bogu hvala na svoj braći i sestrama iz mostarskog i širokobriješkog bratstva i dobru odabiru i odazivu.
Najveća hvala bratu Željku Bušiću i njegovoj sestrinskoj Udruzi Kairos.
Da ova divna subota bude upotpunjena organizatori su se pobrinuli sa noćenjem u duhovno-obrazovnom centru 'Marijin dvor u Lužnici, nadomak Zaprešića.
Centrom upravljaju Časne sestre Milosrdnice svetog Vinka Paulskog.
Pored centra, koji služi kao prenoćište sestre posjeduju barokni dvorac 'Lužnica' okružen perivojem, šetnicama i jezerom.
Kompleks koji ostavlja bez daha okružen je zelenilom kojim dominira hrast lužnjak.
Vrijedne i predane domaćice posjeduju ovo imanje od 1925 godine kada su ga kupile od grofovske obitelji Rauch. U prošlosti je korišteno za razna djelovanja u njihovoj službi.
Napunjeni blagodatima prekrasne subote tonemo u miran san u sjeni hrastova lužnjaka.
2.lipnja,2024
Buđenje. Nakon doručka u baroknom dvorcu, sa ljubaznim i razdraganim sestrama Milosrdnicama se srdačno pozdravljamo i krećemo put Brezarića, rodnog blaženikova sela u kojem je živio svoje djetinjstvo do devete godine života. Dolazimo do rodne kuće i susrećemo se dobrom domaćicom i subaštinicom Mirom Stepinac.
Gđa Mira nas je upoznala sa blaženikovim djetinjstvom, njegovom mladošću i adolescencijom.
Saznajemo da je blaženik peto od osmero djece u požrtvovnom i Kristom prožetom braku Josipa i Barbare Stepinac.
Obitelj je gazdinska. Majka strahuje za svog sina u prvim danima zbog malenog organizma blaženog Alojzija, a kasnije iščekuje Alojzijev povratak sa bojišta. Povratak sa talijanske fronte joj nudi olakšanje. Alojzije je kreativan i prisutan u društvu u kojem živi. Postaje osnivač nogometnog kluba, tajnik je mjesnog vatrogasnog društva, predan je poslu na ne baš malom obiteljskom imanju. Priprema se i zaručiti sa Marijom Horvat. Svoju raznolikost pokazuje posle u radu crkve. Spasitelj na stotine ljudskih života, osnivač brojnih župa, osnivač prvog Karitasa u Hrvata. Neumorni borac za ljudski život i promicatelj dobra u svim trima državama u kojima je djelovao. Neustrašivi pokazatelj na istinu.
Zaruke sa Marijom ipak raskida, te 1930 postaje svećenikom u Rimu.
Nakon kavice u dvorištu sa gospođom Mirom odlazimo polako prema Krašiću pješke iz Brezarića, baš je lijepo hodati putevima kojima je hodao blaženik kao dječak.
Nedjeljna sveta Misa u 11.00 sati svečanija je za još jedan događaj. Prva je sveta Pričest. Župnik Ivan slavljenicima a i ostalima priča o važnosti Treće Božje zapovijedi i stavlja u srce i pamet obavezu svetkovanja Dana Gospodnjeg.
Ručak, pjesma, zahvale. Radosni i mirni pod Stepinčevim blagoslovom sjedamo u autobus i krećemo put naših domova. Osjeti se već da će povratak biti zanimljiv. Nakon izmoljene franjevačke krunice nižu se svjedočanstva, nova saznanja, poneki vic i šala, pjesma sve do granice.
Sestru Klaru je ovo putovanje sa trećarima podsjetilo na jedan krasan događaj u njenom životu.
Naime, po završetku proslave svetog Nikole Tavelića u Tomislavgradu nju su gosti iz Mostara trećari, na čelu sa pokojnim fra Slavkom Barbarićem, njih pun autobus, otpratili kao mladu kandidaticu u Bijelo Polje.
Evo je sad među nama nakon toliko godina kao časna sestra u autobusu punom trećara.
Sestra Klara nam je poručila također da se utječe blaženiku svaki put kad joj manjka čvrstoće u vjeri.
Da su ovo sve bili milosni trenutci, kojih mi možda nismo ni svjesni. Da milosti čuvamo i da ćemo primiti još više.
A kad zanos splasne da se uz pomoć zajednice, crkve i svećenika dižemo i ponovo obnavljamo.
Devetogodišnja simpatična djevojčica Paola Bušić počastila nas je sa vicevima mudrolijama odabrao sam onaj "O medi i dva dječaka u šumi!"
Dva dječaka u šumi u susretu sa medvjedom se snalaze na svoje načine. Jedan se dosjeti, pa odglumi mrtvaca, a drugi se ne znajući što mu se događa sa prijateljem uspe na visoku granu. Njuškao je 'uspavanka' medo, pa otišao svojim putem. Ovaj prijatelj sa grane sve promatrao. Kad je se medo udaljio upita prijatelja; O, čemu ste ti i medo pričali? A prijatelj će mu: O, tome kako se pravi prijatelji nikad ne ostavljaju!
Blaženi Alojzije Stepinac je sigurno prijatelj koji nikad neće ostaviti.
