Mikeški glasnik

Home
Mikeški glasnik

Contact information, map and directions, contact form, opening hours, services, ratings, photos, videos and announcements from Mikeški glasnik, Newspaper, .
(1)

Stranice širom otvorene za sve zaljubljenike u naš grad, njegovu tradicijsku baštinu, kulturne znamenitosti, poznate i samozatajne osobe, razne događaje te za pjesme priče i raznovrsne priloge na standardnom hrvatskom i domaćem mikeškom govoru...

20/10/2024

TUŽNI PETAK KADA SU DRVOSJEČE OPET DOŠLE U GRAD

Dana 11.listopada, kada po godišnjem dobu i prirodnom rasporedu lišće s grana polako i tiho otpada, brzo i hitno u prostor kod kazališta uletješe motorne pile i strojevi te porušiše dvadesetak stabala kao nikada do sada u povijesti ovoga grada. Učiniše to toliko munjevito i efikasno da ni svi ovdašnji mediji nisu to uspjeli zabilježiti?!
Zato su za sve njih to učinili savjesni građani. Naime, na mjestu stare glazbene škole dolazi do nove izgradnje puno većih i viših gabarita, a da li i s podzemnom garažom, narod se pita?! Obzirom da je to posve sigurno najzagužvaniji prostor u gradu zbog mnoštva raznih ustanova, kafića i trgovina, kada je pronaći parkirno mjesto za auto ravan zgoditku na bingu, posve opravdano se priklanjamo tom pitanju i problemu.

28/03/2024

VIROVITIČANI OBILJEŽILI I PROSLAVILI ROĐENDAN KRUNOSLAVA KIĆE SLABINCA

Tko god je jučer u virovitičkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici prisustvovao programu ''S Kićom u srcu'' posvećenom liku i djelu najpoznatijeg i najpopularnijeg slavonskog pjevača, zabavljača, skladatelja, tekstopisca, gitarista, aranžera i bećara, Krunoslava Kiće Slabinca, doznao je mnoge informacije iz prve ruke doživjevši stvarnu sliku, ton i karizmu velikog umjetnika.

Na inicijativu idejnog začetnika Dražena Bunjevca, inače, virovitičkog zavičajnog spisatelja, promicatelja i čuvara mikeškog govora, koji se na početku događaja prisjetio svojih prvih doticaja s Kićinom glazbom preko lokalnog radija i tadašnje televizije sa samo dva programa polovinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća a tijekom odrastanja i na gramofonskim pločama i kazetama koje su se skupljale i slušale po kućama u kružocima sličnih ili zajedničkih glazbenih interesa. Svoje prve spoznaje, zaključke i impresije te ljubav prema umjetniku dočarao je pročitavši zanimljivu i emotivnu biografsku priču.

Potom je na red došao doajen virovitičkog novinarstva Trpimir Markotić koji je svojim vrlo iscrpnim, osebujnim, znakovitim i šaljivim pričama i informacijama ''iz prve ruke'' jer se s Kićom najčešće i najviše sastajao prilikom njegovih gostovanja i koncerata širom tadašnje općine, grada i današnje županije iznijevši i mnoštvo korisnih i poučnih činjenica i razmišljanja ali i pikanterija koje idu uz tako velike umjetnike. Spomenuvši nekadašnji regionalni glazbeni festival pjevača amatera pod nazivom ''Studio 55'' i njihov prvi susret te radijsku emisiju ''Nek zvone tambure'' evocirao je vrijeme i događaje kada je najćešći i najdraži gost bio upravo Kićo. Danas, gotovo svake subote u emisiji za umirovljenike pušta svima drage i poznate pjesme.

Treći sudionik programa bio je Damir Mihaljević Gašo, ravnatelj virovitičke Glazbene škole ''Jan Vlašimsky'' koji je iznio svoje doživljaje sa zajedničkih nastupa i druženja poslije koncerata dočaravši onu stručnu stranu Kićina moćna i umilna glasa, od raspona i boje do varijacija i prilagodbe različitim pjesmama i melodijama, od rocka preko zabavnih, narodnih i dijalektalnih do šlagera pa čak i opernih, koncertnih suradnji, kojima je plijenio pažnju publike, pridobivao glasove žirija i osvajao srca mnogih žena, rekavši na kraju da je naš najpoznatiji bećarina bio interpretator svjetskoga kalibra kojemu je više bilo stalo do zadovoljstva publike nego li do sebe u svakom smislu.

Ovaj raznoliki program u kojemu su se na početku i između govornika preko video projekcije slušale i gledale pjesme: ''Čađava mehana'', ''Tri slatke riječi'', ''Slavonijo ja sam tvoje dijete'' i ''Dan koji se pamti'' vodila je Mirjana Kotromanović koja je na kraju pozvala sve prisutne da pogledaju prigodnu izložbu gramofonskih ploča, kazeta, časopisa, autogram karti, ulaznica i ostalih memorabilija kolekcionara Dražena Bunjevca koji je, između ostalog, najavio da se ponovo svi nađu na Kićin rođendan i dogodine.

10/02/2024

SJEĆANJE NA BERNARDICU IDŽOJTIĆ

Na današnji dan rođena je Bernardica Idžojtić koja nam je bila putokaz i potpora u našim nastojanjima bavljenja mikeškim govorom i baštinom nerijetko gostujući i prateći nas u programu koji se održavao u dnevnom boravku Gradskog društva Crvenog križa gdje je i sama dragim korisnicima bila mentor i voditeljica za kulturu i likovni odgoj

Svi je se sjećamo i rado pamtimo jer je svojim pregalaštvom, marom i mirnoćom poučavala i zbližavala ljude.

Evo jednog teksta koji govori o tome...

BERNARDICA IDŽOJTIĆ, rođena Grčić 10. veljače 1946., potječe iz starih Virov'tičkih i Mikeških obitelji s obje strane porodičnog stabla u kojima se rascvitala, razgranala i odrastala u, kako jednom reče, mnogobrojnijem i skromnijem te u malobrojnom ali zato imućnijem okruženju, dobro znajući razlike i osjećajući sve prednosti i mane ondašnjeg života nakon drugog svjetskog rata kada je u njenoj varoši sve počinjalo iznova obnovom i izgradnjom.

Od malena darovita za risanje i farbanje po papirima i digod treba i ne treba zavoljela je likovni odgoj zahvaljujući prenošenim znanjima velikog Nikole Tricka i svima nama mlađima ništa manje značajne Ljiljane Đeri s kojom je postala prijateljica dijeleći ideje i ista nastojanja te ulažući napore u novoosnovanom virovitičkom ''Likovnom klubu''. Tu treba istaći da je kao gimnazijalka i članica likovne grupe kod profesora Vladimira Pavokovića i Hansa Seitza ostvarila svoju vanrednu darovitost imajući prvu samostalnu izložbu sa sedamnaest godina što je onda bila istinska pohvala njenom naukovanju i vrijednosti.

Osim svoga slikarskoga talenta, za koji je osim opažanja i sposobnosti prenošenja misli i viđenog na plohu različitim tehnikama, Bernardica je posjedovala ljudsku i događajnu empatiju, veliki entuzijazam u prenošenju znanja, druženja i služenja ljudima te istančani osjećaj pripadnosti ali i patriotizma na koji je bila ponosna gdje i s kim god bila manifestirajući ga u razgovoru, susretima i svojim djelima. Tu pretpostavljam svekoliki utjecaj Mladena Veže, njenog profesora sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti u čijoj klasi je diplomirala.

Živeći u samom središtu grada u kojemu se najčešće i najviše događaju i primjećuju promjene, nova arhitektonska ostvarenja kao i arhitekturna rješenja sve te očigledne razlike su joj bile preokupacija o kojima je imala svoj pogled i stav obzirom na svoju baštinsku i umjetničku zadanost te istančanost često uspoređujući neke druge gradove i zemlje sa našom Viroviticom. Njenom vječnom preokupacijom u svakom smislu.

Dokaz tome je njen ''1234'' likovni opus u kojemu nam je dočarala igru brojeva i simbola oduševivši me svojim likovnim rješenjima i objašnjenjima. Dok su drugi umjetnici slikali gradske vedute ona se jedina posvetila povijesno-simboličkoj poetici i paleti doživljavajući i dočaravajući svoj rodni grad na posve drukčiji način.

Susretali smo se najčešće na ulicama kojima smo koračali i misaono jezdili i vrlo rado bismo razgovarali te komentirali spomenute promjene uz nevjerojatno brzo nestajanje poznatih objekata, pejzaža, botanike i svega onoga iz njenog ali i našeg vremena koje je bilo jedinstveno, prepoznatljivo i smisleno uz suglasnost da baš tako nije moralo biti odrađeno kritički dokazujući suprotno. U tim promišljanjima i razgovorima kao starosjedioci bili smo na istoj strani ulice bilo da smo u Ćoljuku ili Ćimenu. Ona s kistom, paletom u ruci i svojim slikama a ja sa zapisima o zaboravljenim riječima i rečen'cama našega grada… (db)

29/09/2023

SEDAMDESET GODINA VIROVITIČKOG LISTA

Na današnji dan 29. rujna 1953. godine tiskan je prvi broj ''Virovitičkog lista'' kao glasila Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske za grad i Kotar Viroviticu povodom izbora za narodne poslanike.
Na osam crno-bijelih stranica posvećenih izborima, kulturi i prosvjeti te gospodarstvu i sportu. List je imao Crtice ''Iz Tominih uspomena'' autora Milana Nefa, zatim, rubrike ''Iz našega grada'',''Dopisi iz kotara'' i Oglase gospodarstvenih subjekata: ''Veležitara'', Poljoprivredne zadruge, Gradske mljekare, GRANAP-a i poduzeća ''Stočar'' Virovitica.

Od samih početaka list je vodio brigu o mladima pa se tako bavio njihovim republičkom tjedniku ''Novine mladih'', srednjoškolskom časopisu ''Polet 2'' i predvojničkoj obuci.

Na drugoj stranici je objavljena pjesma ''Ravnica'' domaćeg novinara Luke Štekovića ali i Osvrt te polemika oko novog Književnog lista mladih radnika-književnika ''Koraci'' te oko eklekticističkog pabirčića i nadobudnog (neimenovanog) mladca koji u ''Vjesniku u srijedu'' savjetuje kako da se riješi problem slabe prođe i stalnog propadanja naših suvremenih časopisa polemizirajući sa Gustavom Krklecom savjetujući da treba stvoriti suradnike i kritičare koji bi reagirali dovoljno temperamentno, oštro i principijelno na pojedine simptomatične kulturne događaje. Autori oba članka su pseudonimom potpisani ''Obadni lliterat'' i ''Literarni obad'' i izgleda da se radi o jednoj te istoj osobi!

Dakle, od prvog broja bilo je kritičkog promišljanja iz provincije i vatrenih okršaja na stranicama ovog malog kotarskog lista među piscima i kulturnjacima čega danas više nema.

Prva Glavna i odgovorna urednica ''Virovitičkog lista'' bila je tadašnja direktorica virovitičke gimnazije profesorica Jelica Aničić a prvi urednik je bio, također profesor, Drago Miletić dok je tehnički urednik bio Stjepan Trstenjak. Zna li tko ima li koga živih ili njihovih potomaka u našem gradu?!

16/08/2023

DNEVNIK SA ROKOVA (3)

Za blagdan ''Velike Gospe'' mnogis' zaljubljeniki u slikarje prošetali do parka i prek ''Portal'' mosta di se potli dvadesetak koraka ufatla dobra 'ladovna posvetli stvaralačkim izražajima našeg Likovnog kluba ''Nikola Trick''. Već kod prvog postava radoznalce j' dočekala nova predsjednica Ivana Molnarova kak mlađarji objašnjava i koju podučava slikanju odabrani' motiva i u raznim tehnikama obzirom das' organizirane radijonce slikanja postera i one s temom mostova a nji', fala bogi, baš svakojaki ima. Tu se mogli podružt s autorima i pogledat te kupt njijova friška ostvarenja med kojima s' jedinstvena i stoga prepoznatljiva a tak jednostavna, brendovana dila, Jasne Gojevčeve.

Za popodnevno zagrijavanje i dan kad je domaća, narodna glazba, došla na svoje, na ''Šubertovom šetalištu'' slušalo se tamburaše Hrvatskog pjevačkog društva “Rodoljub” i nezaboravne pisme kojes' uz Dorine kolače, sladolede, pića i kave izmamljivale sjetne uzdahe onima koji imadu uši da čuju tu neposredno živu svirku bez mikrafuna i razglasa.

Isprid gimnazje mnogobrojni štandovi u sklopu ''VIROkreative'' pljenli pozornost i beskrajno razgledavanje te šacovanje, uglavnom ženskadje, štab se povoljno kuplo za određene novce. I tuj bilo lipog druženja, radijonca i svega, od originalni' drveni', srebrni', platneni', kožni', kaučukovi' i drugih rukotvorna, mnoštva đinđi, kozmetike, raznorazni' proizvoda i ukrasa pa sve do svića, satova, bučina ulja, rakijice medenice i čokolada. Bila modna revija odjeće i nakita u predstavljanju mladi' manekena iz ''KUC-a'' kojes' budno i ponosno pratli njijovi roditelji. Vridna, domaća Kreativna udruga ''Unikat'' bila sretna i zadovoljna ostvarenim i mnoštvom posjetitelja koji, nadamo se, nis bili tankoga brištaflna.

Za razliku od godovno šarenog publikuma na proteklim koncertima, nastup je negdanji ''Zlatnih dukata'' a danaske ''Najboljih hrvatskih tamburaša'', veselo i raspivano popratla najvećma starija populacja dis' si muški sljedbeniki najstariji' Stanka Šarića i Mate Lukačevića al' i najmlađeg med njima, Virov'tičana Denisa Špegelja te ostali', dali pjevačkog oduška kodaj' devedeset i njekoja godna kad se uz ''Ravnicu'', ''Vukovar'',''Iznad polja makova'',''Tenu'',''Anicu'', ''Lipu staru'',''Zbog tebe'',''Od dvora do dvora'' pivalo, ratovalo i preživlo. Neprocjenjivo i nezaboravno životno iskustvo te glazbeno i baštinsko blago koje još uvik imade svoje brojne i virne poklonike. Eh, daj' još i ote mlađarje više…

(slika J.Poslek)

15/08/2023

DNEVNIK SA ROKOVA (2)

Radni ponedljak nam je don'jo šahovski turnir u dnevnom boravku Gradskog društva crvenog križa i to onaj brzopotezni na kojem s' izostali oni stariji igrači: Celić, Požežanac i Knežević čijuj' čast bran'jo profesor Bićanić i još njekoji. Na krajuj' prvi bijo firciger profesor Marko Stipandićev, imenjak mu Ivanković ko drugi i mlađahni Lijović treći. Primjetljivoj' bilo da je zbog načina igranja izostalo više natjecatelja al' dobro, glavno da se šahisti sastali, odigrali, podružli i jednu od najduži športski tradicja nastavli.

Potlampodneva je već oko šestog sata i najavljenog koncerta isprid gimnazje bilo radoznalog naroda kojis' gledali i skretali do najnovijeg nuđenog sadržaja nevjerojatnog naziva i natpisa ''ViroviEATica Food fest'' ko da smo usrid Engleske il' njegdi na moru di neu'ranjeni i jadni stranci ko afričke hijene nadiru kakob' namirli svoje od landranja izglednjele trbuve?! Zašt, čemu i kome se takog nazivlja smišlja te još i na sva zvona promovira a da o poplavi sličnog nazivlja ne pripovidamo. Uprav zbog ovaki jezični' trendova b' trebalo pod 'itno tog Zakona ko šta ga Francuzi imadu i njiko ne pravi frku a naši mediji ni ne spominju?! Onis' se već opredjel'li kontra svaki' jezični' normi da se mogu lakše povod't i kao bit moderni, posebno pametni jerbo koristimo engleski. A to šta ne znaš materinjski, domaći il' od prvog susida, to nij' njišta.

Na gimnaziskom košarkaškom igrališću i ponuđenim pultovima goste j' krijepla zagrebačka ekipa (majko moja mila): food trucka Dubrava Food Maker s ponudom sve same brze rane spravljeni' hot-dogova, sendviča, pizze, krumpirića i njišt' novoga, virov'tičkoga, kak stoji u nazivu i narod se razočaro tej' njeko ljutito promrmljo daj' to i papreno skupo i nimalo prigodno. Jedino bilo dobro pivopijama i vinoljupciima kojis' mogli nješta novoga i dobroga prolt po svojim nepcima.

Opet po žarkom suncu počo domaći ''VT Rock fest'' dis' po vrućini prvi nastupli sugrađani iz benda ''Contra'' paj' interakcija s publjikom posve izostala. Tek nješta s sljedećim ''Freeway-cima'' se to malo popravlo dab' se pravim dolaskom mraka prilikom nastupa sisačkog ''Bluzy Th*****me'' čuda od sastava konačno rokerski štimungovalo. Svirka bila odlična al' ota udaljena pozornica njikak nij' pasala s prošetavanjem svakojaki prolaznika i nezaintersirrani' šetača isprid nosa kojis sam tud tulali kodas zalutali pab to trebalo njekak drukčije napravt da oni koji žele to slušat mogu lipo na miru uživat.

Dečakova ''Vatra'' kojaj' namisto najavljeni' ''Divlji jagoda'' na ''Rokovo'' iznenada i sretno upala opet je prisutne sugrađane i njijove goste obradovala svojom svirkom i nastupom u kojem se Ivan više fato mikrafuna paj' bilo njekak neobično kad mu nij' u rukama gitara iak se više trošjo. U nastupuu s' spomenli kaks' prije 24 godne tam u ''Vanadisu'' započeli i dab' volj'lli tam' svirat ponovo pa se toplo nadamo daj' gradonačelnik to čuo…

Potlam neizostavne doku-fotografje sviju učesnika kojis stali u mobitela naši najpoznatiji rokeri i virovtički promotori s' dvima žeščim skladbama furijozno završli nastupa…

14/08/2023

DNEVNIK SA ROKOVA (1)

Dragi Virovtičani, Mikešice i Mikeši jučer je počelo naše nadalek znano ''Rokovo'' sa svečanom grackom i plemenitaškom povorkom na kojoj mnogi stariji sugrađana i lancmana nij bilo jerbo ko će sve to prat't i stajat na tom jarkom suncu za kojeg i doktori preporučavaju da ga stariji ljudi izbjegavaju a oto je najgore kad ukoso lipo peče ko na ražnju prase.

Povorka povodom 789. rođendana j' zbiljam bila lipa i svečana sa glazbenom pratnjom domaći' trumbetaša iz gracke glazbe, okretnim i šarenim mažoretkinjama, uparađenom građanskom svitom i grofom Antunom na čelu i grofcom Barbarom pod muževnom i kavaljirskom rukom. Tus' mnogi primjetli das' građanke iz parade nosle uštirkane suncobrane dok se grof i grofca bež nji na tom žarkom suncu fest preznojavali jerbos' paževi zakazali. Med pukom se čulo komentara: ''Šta mislite da ji ufatla sunčanca al bi bilo neugoda i skandala?!'' i ''dobro das' jadni izdržali do kraja!''

Uz glazbu i tradicijunalni dvorski ples, prigodni govor grofovskog para te u svom stilu elokventnog obraćanja gradonačelnika Kire otvorene s' rokovske trantike. Potom se održo promenadni koncert Gradske glazbe i nastup njijovi lipi mažoretkinja.

Večer je pripala našim najstarijim rokerima iz ''Ohajo benda'' predvođeni' Mikešom Vladom Kovačevčevim s basom i barskim stolcom za nedajbog da se od stajanja umori. Toj baš bilo zgođašnjo a i čovk, kuljko se bavi otom muzkom i vuče za sebom ote mlađe je to zaslužjo. Još daj' pored bijo kakav gemišt il' pivo ko štas njekad na Borcu i Vegeški naši nogometni golmani kraj stativa prakticirali dab' se bolje za loptom bacali. Bosak s mikrafunom, Fujs ritam gitara, Pacaloš za bubnjevima i mlađi soler Marko Grubešić bilis' odlično našpanani i lipos' svojeg standardnog repertoara poznati' rok-bluz pisama ootprašli.

Kraj prvog dana pripoj' županjskim cvelferašima iz ''Opće opasnosti'' kojis' tuljko postali popularni das' ji čuvali zaštitari s' penedrekima i pištoljima za pasom kodak smo na kakoj utaknici a ne na rokerskoj, miroljubivoj i razdraganoj svirki. No, dobro, Pero Galić i ekipa s' opet briljirali te nas cilo vrime trajanja koncerta lipo falj'li pa kads' svojeg podmlatka s majcama na pozornici pokazli i onu milozvučnu ''Tri rijeke'', slavonsku himnu, otpivali skup sa cilom publjikom druženje j' ostalo za pamćenje…

28/07/2023

LJUBAVNI LOKOT

Tragom nedavnog napisa na facebook stranici virovitičkog ICV-a ''kako je na mostu kod (?!) Ođenice u Virovitici netko zaključao svoju ljubav lokotom'' uz pitanje...''Hoće li se ovom činu iskazivanja ljubavi pridružiti drugi zaljubljeni parovi pa će Virovitica tako dobiti svoj "most ljubavi" po uzoru na druge gradove u svijetu, tek ćemo vidjeti'' - odlučismo posjetiti spomenutu lokaciju i provjeriti je li ljubavni predmet još uvijek tu.

Osim što je odmah uočljivo da je netko vrlo zanimljivo velikim slovima svojeručno ugravirao ''JA, oblik srca, i TI'', lokot je spuzio na donju štangu i već u obujmici zarđao, ostalo je sve isto i još nijedan sličan ljubavno-sigurnosni predmet mu se nije pridružio tako da su autorici fotografije želje, barem za sada, ostale neispunjene.

Spomenuti most nalazi se na sjeveru grada i Krešimirovom te Ružičkinom ul'com spaja ''Bikanu'' s ''prekom stranom'' kako je u tom firtlu odavno uvriježeno. Gdje oni najstariji žitelji prvi put čuju za navedenu sintagmu i želju jer je taj prjemosnik ljudskih života sa svojim previše uočljivim položajem i širokim svodom oduvijek bio samo sklonište od kiše pogodno i za gacanje po vodi te škljizanje na gujci ali nikako za ljubavne sastanke iako u jednoj priči s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća autor Damir Svoboda most spominje kao čekalište njegove tadašnje ljubovce Branke kojoj se ne zna prezime.

Uslijed očite autorske neupućenosti i zbog najšire javnosti moramo objaviti da Virov'tica već zdavnja imade svog ''Ljubavnog mosta'' ali ga za sada nećemo otkriti već svima zainteresiranima pitanje postaviti; znate li Vi koji je to most?

01/05/2023

FRIŠKO, NAJFRIŠKIJE S PRVOMAJSKE TRANTIKE!!!

Danaske je na dobro znanom mistu potli tri godne pandemijske, korona pauze, ponovo bilo lipo, ludo veselo, naždrokano i pitko...

15/02/2023

LJUBAVNA POEZIJA UOČI VALENTINOVA

Matica umirovljenika Virovitičko-podravske županije koja okuplja nekoliko tisuća članova u dvadesetdvije udruge jučer je u virovitičkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici organizirala drugi pjesnički susret pod nazivom ''Stih+stih=zbirka'' povodom ''Valentinova'', praznika zaljubljenih, gdje su učesnici recitirali ljubavnu poeziju skupljenu vlastitim, bogatim živvotnim iskustvom, donijevši toplinu, radost i uzvišenost nazočnoj publici kojoj se zbog brojnosti moralo stolac više donositi!

Uvodnu riječ svim sudionicima izgovorio je ravnatelj knjižnice Robert Fritz čestitajući na nastojanju i učestvovanju naglasivši da uvijek treba biti aktivan i da je ovakav događaj zapravo putokaz mlađim generacijama.

U nastavku se pročitanim stihovima u ležernim izričajima pažljivo posluhnulo i pljeskom popratilo sve sudionike među kojima je posebno naglašena osamdesetogodišnja Katarina Černeli iz Okrugljače koja desetljećima piše pjesme, priče i igrokaze na domaćoj kajkavštini a predstavila se s tri zanimljiva i poučna uratka; ''Ljubavi ima tri vrste'',''Zabranjena ljubav'' i ''Ljubav nekad i denes'' rekavši na kraju: ''Volite se i ljubite i kad bolujete!'' Potom su ovu lijepu i nadahnutu poetsku večer uveličali slijedeće autorice i autori: Jadranka Biondić iz Milanovca s pjesmama ''Izgubljena sreća'' i ''Ljubav'', zatim, Bernarda Smiljanić iz Virovitice koja se inače bavi heklanjem, putovanjima, slikanjem na staklu i kuglanjem, ''Ti si tu'',''Sjećanje'',''Nismo smjeli''; Borislav Radanović iz Slatine, ''Oči vragolaste'',''Dugokosoj djevojci'' i ''Jedne ljetne večeri''; spisateljica i skupljačica etno starina, Željka Špoljarić iz Gradine koja živi u Rušanima,''Osamljena'',''Ne zovi me'',''Izgubljena ljubav''; Ljubica Njegić iz Gornjeg Bazja koja je dosada objavila dvije knjige recitirala je ''Riječi o ljubavi'',''Neprežaljena ljubav'', ''Maleni moji''; članica Umjetničke udruge ''Unikat'' Julijana Miš-Nađ iz Milanovca čije su pjesme davno objavljene u prilogu za mlade ''Virovitičkog lista'' i nešto bliže u časopisu ''Zavičaj'' virovitičkog Ogranka Matice hrvatske, ''U ophođenju sa stvarima'',''Tvoja slika'',''Ponekad''; bivši ugledni profesor biologije i kemije te nepokolebljivi životni optimist Zvonko Ternjej iz Gornjeg Bazja koji je nedavno objavio autobiografsku knjigu ''Sjećanja'' pročitavši pjesme ''Pruži mi ruku'', ''Ljubavni zanos'',''Najljepša ljubav''; Jasmina Stanimirović iz Virovitice koja živi u Turanovcu sa također tiskanom zbirkom pjesama ''Rođena da volim'' predstavila je ''Boje leptira'',''Hajde'',''Opsesija''; svestrana Đurđica Bistrović iz Korije čiji stihovi krase i ove naše mikeške stranice ovaj put je izvela ''Ruke'',''Vu obraz me kušni'',''Ti moj šmrček mali''. Pjesme Dragice Stipanić i Antonije Šerer, koje nisu mogle prisustvovati ovoj nezaboravnoj večeri pročitali su Tugomila Reder i Trpimir Markotić.

Pjesnike i njihove uratke vrlo dovitljivo i šaljivo je predstavio maestralni voditelj, animator, pratitelj i podupiratelj takvih događanja Trpimir Markotić koji je osim podstreka i lipih želja svim poetama poklonio ruže iz svojega vrta a njegov kompanjon koji je sve to fotografski popratio i gdje treba pripomagao bio je predsjednik Udruge umirovljenika Milanovac, Antun Han.

Za pravi glazbeni i ugođajni štimung sa svojom gitarom se pobrinuo svima znani glazbenik Matej ''tata Mata'' Blažević otpjevavši svevremensku baladu na Preradovićeve stihove ''Miruj, miruj srce moje'', zatim Elvisovu ''Can't Help Falling In Love'' te na kraju Runjićevu i Oliverovu ''Vjeruj u ljubav'' u pratnji zborskog pjevanja nazočne, razdragane publike.

U prikazanom programu primjetljivo je bilo da na mikeškom nitko nije recitiro pa ćmo to morat njekak popravt, usput i sve Vas koji išta naše, virov'tičko, zapisujete ovim putem pozvat da se javite i nastupite…

Na kraju treba istaći da je završnu riječ dobila dogradonačelnica Virovitice Vlasta Honjek – Golinac koja je ugodno iznenađena programom i pjesnicima izrazivši želju da se snovi ovih naših umirovljenika ostvare u tiskanom obliku obećavši da će se za to potruditi kod gradskih i županijskih vlasti.

30/01/2023

PRVI MJESEC BEZ ''GRADSKOG VODIČA''

Svaki pravi Mikeš i Virov'tičan kojemu je stalo do kulturnih, sportskih i drugih sličnih društvenih događanja, početkom svakog mjeseca trknuo bi do prve trafike po besplatan primjerak
''Gradskog vodiča'' kako bi na jednom mjestu vidio, pregledao i saznao sva buduća događanja u Gradskoj knjižnici, muzeju, kazalištu, kinu ali i u GDCK-u, ''Češkom domu'' te na svim drugim mogućim mjestima gdje se održavaju različite izložbe, promocije, poetske večeri, vjerski susreti, komemoracije, obilježavanja važnih datuma, spomeni značajnih događaja i osoba, svirke i trantike te razna nogometna, rukometna, košarkaška, kuglačka i sva ostala natjecanja koja bi odmah bila umemorirana ili na kalendaru zabilježena za obavezan posjet i praćenje. Nerijetko jedva čekajući da se vrijeme zacrtanog događaja što prije primakne. A tek izazvana sreća zbog unaprijednog saznanja gostovanja omiljenog pisca, glumca, poznatog sportaša ili svoga susjeda slikara, nekog nevjerojatnog hobiste, marljivog kolekcionara ili pak mladog, perspektivnog umjetnika, zajedno s ritualima bila je dragocjena popudbina svakoga koji osjeća, cijeni i svojim dolaskom te druženjem podržava i produžava takva događanja.

''Gradski vodič'' autora Mije Pavelka i njegove Izdavačke kuće po imenu ''Mikešland'' svojim sadržajem, oblikom, dizajnom i poslanjem bio je i ostao jedinstveni dio općeg kulturnog dobra ovoga grada i cijelog zavičaja te kao takav zaslužuje sve moguće pohvale i priznanja pa stoga, tko zna, možda nečijom prosvijetljenošću i pameću ponovo i uskrsne. Svi čitatelji i korisnici upravo se nadaju tome…

Usput, zanima nas što Vi mislite i osjećate o toj novonastaloj kulturnoj, izdavačkoj, informativnoj i društvenoj praznini?

07/01/2023

SPOMENICI U MAHOVINI I JEDNA FRAJLA BEZ GLAVE?!

Prosinačke trantike su minule, Nova 2023. godina je dočekana uz dobre želje i novogodišnji valcer ali u svemu tome posve nezapaženo je ostala kulturna baština koja već tri godine na suncu, kiši, vjetru, u vlazi, travi, smogu i ostalim nepovoljnim atmosferilijama polako odumire gubeći svoju jedinstvenost, ljepotu, značaj i formu jer je posve neprimjereno postavljena a zapravo izbačena iz ustanove gdje je nekada bila pod krovom zbrinuta i čak u pleksiglasu zaštičena!

Prikazani kipovi i njihovi pridruženi dijelovi su klesarska i heraldička zaostavština pronađena prilikom istraživanja zapadnog dijela nekadašnje virovitičke tvrđave kada su iskopani. Sada je sve to, jedino što takvo kiparsko i autentično imamo, prepušteno samo sebi gdje je vidljivo mijenjanje oblika preuzela mahovina, trava i druga nepogodna nečist te puzajuća nevolja.

Kako se odnosimo prema svakojakim umjetničkim djelima pokazuje slika jedne frajle koja je baš poslije novogodišnje trantike ostala bez glavnog dijela tijela iako je zapravo lijepo složena lutka, za razliku od spomenutih višestoljetnih kamenih oblika od tko zna čijih ruku i kojega majstora isklesana jer nigdje nema nikakvog podatka niti zapisa.

Kipovi su davno ostali bez glave, hoće li u naše vrijeme ostati i bez tijela?

03/01/2023

VIROV'TICA NOĆU OD ''STAROG 'OTELA'' DO ''GRADSKE KAVANE''

01/01/2023

SRETNA VAM NOVA 2023.GODINA

Evo Vam šaljemo dva virov'tička anđela neka nas sve skupa čuvaju i raduju!

31/12/2022

KAK SAM NA STARU GODNU OSTO BEZ SVOJE TEGLE KAJMAKA

Ide Nova godna paj' tak' došla i ota poslidnja silvestarska subota kad se na pijaca obavlja zadnja kupovna svega onog domaćega i kvalitetnoga šta se nabavlja dab' nam ishrana, zdravlje pa ondak i duša bila zadovoljna i zadovoljena.

U pravoga domaćina a osobito istančanoga gurmana uvik se gleda da imade svega kak' bi se svim ukućanima a posebno gostima udovoljlo da im novo doba nepčano i blagorodno ostane u finom i lipom sićanju koje donosi to blagdansko obilje. Tu treba pripoment da nema nijednog domaćina i sladokusca koji barem u jednoj stvari ne gleda da sebi ugodi pa sam tak i ja odlučjo si nabavt teglu pravog domaćeg kajmaka kojeg pravi nadalek poznata obitelj Boda iz Lukača koja imade svojega štanda u sklopu mljekarskog dila našega pijaca. Osim šta imade svoju štacju tu se svaki p**a kad se obavlja prodaja proizvodni', mljekarski' dobara uvik najde i furtom vozi, dovozi, raznosi i pripomaže svima poznati Draga sa one internetske radio stance šta pušta ote stare srbijanske, bosanske i ostale balkanske, narodnjačke pisme još iz doba maršala Tite.

Uvik točan i spreman te učinkovit i zabavan spomenuti pripomagač je uslid svojega rada zafaljujuć tome poslu i veselom druženju steko određenu rep**acju ko malo koji lik u povisti novoga dila našega poznatoga pijaca šta dokazuje u svakodnevnom razgovoru s znatiželjnikima, mušterjama i prijateljima, svojim lancmanima al' i na radio stanici di se falikaju spomenuti domaći proizvodi i njijovi marljivi proizvođači daj' to milina za posluhnuti. Potom im ugađa sa spomenutim pismama koje prolete eterom i nadalek se čuju.

Ujtro rano, već u sedam, poletjo sam u nabavku friškog krua, grincajga, voća i mesa te trkno do trafke po novne i sve to spremjo u avta dab' išo lipo doma sav sretan jerbo sam sve obavjo u kratkom roku izbjegavajuć poznatu subotnju strku i gužvu. I taman da krenem kadli zvoni mi mobitel i javla se moja bolja pola da ne zaboravim i svoju teglu kajmaka jerbo će ona od onog štaj' u frižideru napravt njekakog špecijalnog kolača. Uto pomislih, baš dobro šta me se sitla i na vrime nazvala jerbo ja ne voljim kad mi u kući nješta prehrambenoga uzmanjka, pogotovo kajmaka, jerbo sam u zadnje vrime posto ko trudnica. Kad me ufati sve jedem a pogotovo voljim da si ispunjavam želučane želje pa kad nečega usfali tos mi najgori jadi od koji' čovk ne znade kak' da se obrani. Sigurnoj' to svima, pogotovo starijima, dobro poznato i poprilično zaguljeno.

Zaključo sam avta i ponovo se zaputjo do pijaca da nabavim kajmaka te usput sreo jednog lancmana koji mi unapred požel'jo svako dobro i sreću u novome ljetu a isto i ja njemu te zajedno krenusmo na isto mjesto s prigodnim vitrinama di se prodaju proizvodi od mlika. Tam' bile dvi prodavačice al' ja pogledom potražih štanda od Bode kojeg nisam pronašao pa sam se zapito da mort nisam misto promašjo il' se dogodlo nješt nepredviđeno kad prodavačicu nisam pronašo?! Prika mi stao u reda a ja pokraj nji pet,šest stojim, vrtim glavom ko policiska rotirka na sve strane i gledam neć' li šta spazit kadli uto baš naiđe naš Draga te ga odma' upitah da štaj s Bodama, da se nij' razbol'jo ko il' nedajbog presto s proizvodnjom a možd im se ne radi još i na Staru godnu?!
- Oni ti dolaze tek u osam i petnajst! – odbrusjo njijov prijatelj i dugogodišnji pomagač u poslu te se ja odma' ražalostjo jerbo još trebalo četrdestpet minuta do toga vrimena pa još dok se utovari, dogura i istovari sva spremljena roba ispada dab još moro čekat sat vrimena pa sam se sitjo da dam lancmanu Dragi kuljko treba kunca al' on kazo da njikake pare ne uzima te mu ja nadodam nek mi onda bezecira pać' ja dojt za tuljko vrimena. Tak smo se i rastali te ja sretan ošo svojoj kući misleći kak se sve dobro s otim kajmakom potreflo zaključivši kak je taj Draga prava faca kojaj' to ipak svojim radom i marom te međusobnim poštivanjem i popularnošću zaslužjo i baš mi bilo srcu milo štaj' u pravi trenutak naišo. Ko kec na deset – kazlib' stari kartaši i kockari.

Došlo dvajst do devet kad sam ponovo na pijaca prispio i kroz prvi prolaz do vitrina došo kadli… jeeerumee moj dragi… stoje ljudi u dva reda jedni do drugoga i traže uprav to isto šta i ja?! Pogledam prema naprid i vidim da redovi idu ka istoj vitrini… al' pored dobro znanih prodavačca Dragu njigdi ne vidih? Približim se da vidim bolje a kad ono sve se dili iz prve ruke, one nis stigle ni stavt svu robu u vitrine a ''mog'' kajmaka njigdi ne vidjeh te tuljka bila gužva ko da se nješta dili zabadava?! Od dva reda ne znaš kojij' dulji i oćel' ljudi svi šta čekaju nabavt svoju robu?!

Kad sam snim'jo malko bolje to silno mnoštvo zbog čuđenja i tuge odma' sam odusto i sad evo spominjem onoga koji se prikazuje i pravi veći neg' šta je!

Zbiljam je pravi 'al onaj mali, sitni i zaguljeni mikeš… Potlam tog mog razmišljanja i zaključka javla se i moja bolja pola:
- ''Eee das' ti njeka zamamna ženska da viš štab' dobjo kajmaka! Još bi ti ga i na kućnu atresu dovezo!'' I šta više na to kazt…
čitatelj

Address

Website

facebook.com

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Mikeški glasnik posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Mikeški glasnik:

Videos

TUŽNI PETAK KADA SU DRVOSJEČE OPET DOŠLE U GRAD Dana 11.listopada, kada po godišnjem dobu i prirodnom rasporedu lišće s grana polako i tiho otpada, brzo i hitno u prostor kod kazališta uletješe motorne pile i strojevi te porušiše dvadesetak stabala kao nikada do sada u povijesti ovoga grada. Učiniše to toliko munjevito i efikasno da ni svi ovdašnji mediji nisu to uspjeli zabilježiti?! Zato su za sve njih to učinili savjesni građani. Naime, na mjestu stare glazbene škole dolazi do nove izgradnje puno većih i viših gabarita, a da li i s podzemnom garažom, narod se pita?! Obzirom da je to posve sigurno najzagužvaniji prostor u gradu zbog mnoštva raznih ustanova, kafića i trgovina, kada je pronaći parkirno mjesto za auto ravan zgoditku na bingu, posve opravdano se priklanjamo tom pitanju i problemu.

SEDAMDESET GODINA VIROVITIČKOG LISTA Na današnji dan 29. rujna 1953. godine tiskan je prvi broj ''Virovitičkog lista'' kao glasila Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske za grad i Kotar Viroviticu povodom izbora za narodne poslanike. Na osam crno-bijelih stranica posvećenih izborima, kulturi i prosvjeti te gospodarstvu i sportu. List je imao Crtice ''Iz Tominih uspomena'' autora Milana Nefa, zatim, rubrike ''Iz našega grada'',''Dopisi iz kotara'' i Oglase gospodarstvenih subjekata: ''Veležitara'', Poljoprivredne zadruge, Gradske mljekare, GRANAP-a i poduzeća ''Stočar'' Virovitica. Od samih početaka list je vodio brigu o mladima pa se tako bavio njihovim republičkom tjedniku ''Novine mladih'', srednjoškolskom časopisu ''Polet 2'' i predvojničkoj obuci. Na drugoj stranici je objavljena pjesma ''Ravnica'' domaćeg novinara Luke Štekovića ali i Osvrt te polemika oko novog Književnog lista mladih radnika-književnika ''Koraci'' te oko eklekticističkog pabirčića i nadobudnog (neimenovanog) mladca koji u ''Vjesniku u srijedu'' savjetuje kako da se riješi problem slabe prođe i stalnog propadanja naših suvremenih časopisa polemizirajući sa Gustavom Krklecom savjetujući da treba stvoriti suradnike i kritičare koji bi reagirali dovoljno temperamentno, oštro i principijelno na pojedine simptomatične kulturne događaje. Autori oba članka su pseudonimom potpisani ''Obadni lliterat'' i ''Literarni obad'' i izgleda da se radi o jednoj te istoj osobi! Dakle, od prvog broja bilo je kritičkog promišljanja iz provincije i vatrenih okršaja na stranicama ovog malog kotarskog lista među piscima i kulturnjacima čega danas više nema. Prva Glavna i odgovorna urednica ''Virovitičkog lista'' bila je tadašnja direktorica virovitičke gimnazije profesorica Jelica Aničić a prvi urednik je bio, također profesor, Drago Miletić dok je tehnički urednik bio Stjepan Trstenjak. Zna li tko ima li koga živih ili njihovih potomaka u našem grad

FRIŠKO, NAJFRIŠKIJE S PRVOMAJSKE TRANTIKE!!! Danaske je na dobro znanom mistu potli tri godne pandemijske, korona pauze, ponovo bilo lipo, ludo veselo, naždrokano i pitko...

VIROV'TICA NOĆU OD ''STAROG 'OTELA'' DO ''GRADSKE KAVANE''

IZLOŽBA RADOVA LIKOVNOG KLUBA NIKOLA TRICK, Gradski Muzej Virovitica (06.12.2022.)

NJEŠTA O DRVIMA, SIKIRAMA, CJEPANJU I ŠTERCU Gledajuć' od davnina, drva s' za svakog Mikeša zakon jerbo se na njima pravi dobrog šterca, peku krumpiri i lipo se griješ - kaže naš sugrađanin Draga Mikeš i pokaziva kak' se to lipo cipa usput divaneći da ''Šta god mazne - to i uživa!''... Živ'jo naš Draga i nek mu u udarcu furtom bude snaga! Usput jedna napomena kojom se: ne dozvoljava diljenje ovog video sadržaja iz privatnih razloga, stoga, imajte razumivanja.

EKSKLUZIVA!!! Danaske je petak i Mikeši ku'aju gra' il' grava, kak' se kome sviđa, a naša ga Ljubca još vani na šporetu kua te se prisjeća još jednog, njekim građanima pomalo gadljivog običaja... Dobar tek Vam željimo i besplatnu ideju šaljemo!

NOVOGODIŠNJI VATROMET- Sretno u Novoj 2019. godini

NOVOGODIŠNJI VATROMET- Sretno u Novoj 2019. godini!!!

Samo je jedna ''Rock abeceda''

Samo je jedna ''Rock abeceda'' (Opća Opasnost u Virki)

Shortcuts

Address
Alerts
Contact The Business
Videos
Claim ownership or report listing
Want your business to be the top-listed Media Company?

Country:

City:

20/10/2024

28/03/2024

10/02/2024

29/09/2023

16/08/2023

15/08/2023

14/08/2023

28/07/2023

01/05/2023

15/02/2023

30/01/2023

07/01/2023

03/01/2023

01/01/2023

31/12/2022

Address

Website

Alerts

Contact The Business

Videos

NOVOGODIŠNJI VATROMET- Sretno u Novoj 2019. godini

Samo je jedna ''Rock abeceda''

Shortcuts

Share