05/02/2025
Isnam Taljić nas je onomad obradovao još jednom izvanrednom knjigom. Ovoga p**a je u pitanju “Vjetrometina – roman o nevaktu, mržnji i ljubavi” koja se ovih dana pojavila u knjižarama širom Bosne a stigla je u isto vrijeme i do nas u Sjevernoj Americi.
I u one naše bosanske zime sa puno snijega bilo je mjesta gdje vjetar nije dao da se snijeg zadrži. Sve bi se okolo bjelilo a to mjesto na vjetrometini bi ostajalo golo. Tu bi uspjevale čudnovate biljke koje bi vjetrovi donijeli ko zna od kuda.
Tako se i u Isnamovoj Vjetrometini smijestilo čudnovatih likova donesenih od vjetrova kojima se nije moglo odrediti taèno sa koje strane pušu.
Na vjetrometini se rijetko nadju visoka krošnjava stabla. Nema ih jer bi ih vjetrovi polomili prije nego bi stasala. Obično bi tu bilo samo niskog rastinja, ili samo raznoraznih travki koje tako blizu zemlje postoje i opstaju. I to je tako i u ovoj novoj izvrsnoj knjizi Isnama Taljića. Madjar Tibor Dora, Bošnjo Osmica Hadžiosmanoviæ, hromi Njemac doktor Herosch, apotekar Marijan iz Splita, begovica Nefisa, veterinar Pavelić, i onaj koji održava poredak, Srbin Matrak, svi postoje duboko pognuti uz zemlju dok iznad njih urlaju vjetrovi koji donose i odnose nove likove. Šta drugo ako ne vjetrometina može sastaviti ovakve likove zajedno? Vjetrometina na kojoj još uvjek živimo.
Izmedju svih naših mjesta Isnam je odabrao svoju rodnu Vlasenicu koja još jače podcrtava sve krajnosti koje mogu postojati.
"Skupa da su bor, koji hoće oštru klimu, i šeftelija, izuzetno muhanata voćka, to bi bilo- kad Vlasenica ne bi svjedočila suprotno svojim klimatsko-reljefnim položajem- nespojivo u kontinentalnoj botanici".
Ovaj roman od stotinjak kartica se odvija u doba ondašnjeg inforbiroa. U to doba kada je kazna za muslimane zbog simpatizerstva prema jednoj od supersila ili zbog tajnih dokaza, bila prognastvo na goli otok a za ostale slanje na službu u neki daleki gradić u Bosni.
Likovi iz ove knjige su u Vlasenicu dakle došli po kazni.
Eto, kažu kako nekad tako sad, muslimanima nekako uvjek zapadnu ostrva a drugima zapadnu službovanja po dalekim mjestima.
I nisu to jedine sličnosti sa današnjim vremenima inforbiroa koje se mogu naći u ovoj knjizi koja je prava poslastica i za najprobirljivije ljubitelje pisane riječi. Predivni izrazi i slike koje od svih slavenskih jezika još uvjek njeguje samo Bosanski jezik, se slijevaju niz stranice knjige.
"Pravo je čudo kako Taljiæ ispreda svoju priču, naoko tihu i nenametljivu, a onda kada zaklopite korice, ostanete zablehnuti, baš kao poslije nekog romana Dostojevskog. Aaaa, sve jednostavno, sve jasno, a vas na kraju uhvati muka, pa se hvatate kako sami sebi uzvikujete: O Bože, pa kako je to jednostvano, a tako upamtljivo i prodorno?! I pokeraši u Sifinoj kafani i gospodja Nefisa, čijeg su muža, zbog njene ljepote, otjerali na Goli otok, i Matraka, koji će na kraju pr’nuti u bardak. To je čitva galerija likova koji počinju hodati ispred vas, opsedajući vas", piše jedan od recenzenata knjiige, prof. Dr. Husein Sušić.
I ovim romanom se još jedanput potvrdjuju riječi Fatmira Alispahića, "Nema nikakave dvojbe da je Isnam Taljiæ naš najbolji pripovjedaè, ali je njegovo prisustvo u bh. kulturnoj i medijskoj javnosti, tako i u školskoj lektiri obrnuto značaju njegovog djela. To je zato što je taj prostor okupiran i zato što Taljić piše knjige pamæenja. Zato što osjeća islamski, misli bošnjački, piše bosanski. Zato što je jedan od rijetkih bh. pisaca koji su se usudili pisati o genocidu. Zato što živimo u totalitarnom ambijentu nalik onome poslije Drugog svjetskog rata, karavaktu iz ovog romana "Vjetrometina", kada se nije smijelo govoriti i pisati o stradanju Bošnjaka. Sva sreća knjige ostaju, a vremena se mjenjaju."
Lijepo je vidjeti da je Isnam Taljić i sa ovom knjigom nastavio koračati alejom velikana pisane riječi koji smjelo svjedoče o svom vremenu. Njegov način prikazivanja je prihvatljiviji od historijske zabilješke, koja često daje pogrešnu sliku jer je svojom metodom nesposobna preslikati atmosferu oko dogadjaja koje smatramo važnim. Subjektivni osjećaj je ponekad važniji za razjumjevanje vremena od šturih, taksativno pobrojanih dogadjaja. Isnam je izgradio svoj stil na tome i on prijanja na dušu čitaoca. Velike su aveti kojima se Isnam suprostavlja, ali je veliki i njegov literarni govor.
Iako su Isnamove emocije jake, on ih vrlo uspješno kontroliše sve do samog kraja, kada iz njega velikom snagom izbija nama prepoznatiljv osjećaj ljudske tuge koja sugerira da Vlasenice više nema. Ipak će je Bošnjaci, koji su iz nje protjerani kao žrtve ko zna kojeg po redu fašizma evropskih lutanja, obnoviti prije ili kasnije, jer je to obećanje Gospodara svih svjetova, Koji je Vječan i Koji ispunjava Svoja obećanja.
Vjetrometinu je objavio Ljiljan u biblioteci Savremena domaća književnost. Knjiga ima 128 strana i vrlo lijepo uredjene korice sa slikom Satra čaršija u Vlasenici koje više nema a koja je rad slikara Mustafe Pašića.
Ne propustite nabaviti ovu knjigu koja će biti dragulj u svakoj biblioteci. Knjigu u SAD može naručiti preko web site-a: BEHARPUBLISHING.COM
A publishing company that publishes academic and non-academic works that focus on the South-Eastern Europe, Central Asia, and MENA regions.
