05/11/2023
„Izmeđ dasaka dvorišne školske ograde
Gledam vojsku kako ide ȕkorak:
Puceta sjajna, žuta, u suncu blistaju;
Sviraju trublje, žute, sjajne, svinute;
Udara bubanj i žuti poklopci.
Prolazi banda... Na bijelcu oficir.
Ej, da se smijem popet na ogradu!
Lako ti je gospodični učiteljici:
Ona dođe ranije nego obično,
Visoko stane na školske stube... i vidi sve.
Rano dođe da nama ne da vojsku gledati.
A ja da sam učiteljica... pustio bih djecu pred školu:
Gledajte, djeco! A poslije ćete sjesti ȕokrug
I svaki će pričati šta je vidio.
A naša učiteljica, da! samo rekne odozgo:
U razred!... Koji prvi čuje, glasno zavikne:
U razred! U razred!... I svi odmah trčimo
Kao da nas čeka med, a ne računica.
Svima bi nam bolje bilo...
Da sam ja učiteljica.
„Izmeđ dasaka dvorišne školske ograde
Gledam vojsku kako ide ȕkorak:
Puceta sjajna, žuta, u suncu blistaju;
Sviraju trublje, žute, sjajne, svinute;
Udara bubanj i žuti poklopci.
Prolazi banda... Na bijelcu oficir.
Ej, da se smijem popet na ogradu!
Lako ti je gospodični učiteljici:
Ona dođe ranije nego obično,
Visoko stane na školske stube... i vidi sve.
Rano dođe da nama ne da vojsku gledati.
A ja da sam učiteljica... pustio bih djecu pred školu:
Gledajte, djeco! A poslije ćete sjesti ȕokrug
I svaki će pričati šta je vidio.
A naša učiteljica, da! samo rekne odozgo:
U razred!... Koji prvi čuje, glasno zavikne:
U razred! U razred!... I svi odmah trčimo
Kao da nas čeka med, a ne računica.
Svima bi nam bolje bilo...
Da sam ja učiteljica!“
(Dragutin Tadijanović – „Da sam ja učiteljica“)
4. studenoga 1905. godine u skromnoj seoskoj rođen je dječak imenom Dragutin Tadijanović, dijete koje će kao čovjek i pjesnik svojim radom obilježiti cijelo jedno stoljeće.
Tadija, kako su ga zvali od milja, bio je najomiljeniji hrvatski pjesnik koji je cijeli svoj životni vijek utkao u svoja djela i zato ne čudi što je još za života dobio ne samo sabrana, izabrana i bibliofilska izdanja svojih djela, sve moguće nagrade i priznanja već i biste i škole, zvijezdu slavnih na opatijskoj obali, pa čak i spomen-dom u Slavonskome Brodu koji čuva uspomenu na život i djelo svojega velikana, a Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti utemeljila je nagradu koja nosi njegovo ime.
Za života je objavio više od 500 pjesama u 40-ak zbiraka, od kojih su najpoznatije: „Sunce nad oranicama“, „Pepeo srca“, „Dani djetinjstva“, „Tuga zemlje“, „Pjesme“, „Blagdan žetve“, „Srebrne svirale“, „Prsten“, „Kruh svagdanji“, „More u meni“, „Dom tajnovitosti“, „Čarolije“ i mnoga druga djela ovoga velikog književnika.
Dragutin Tadijanović, najdugovječniji hrvatski pjesnik koji je 90-ak godina ispisivao odu hrvatskomu pjesništvu i hrvatskoj kulturi ostavio je iza sebe brojne pjesme, zapise i sjećanja koja će zasigurno živjeti s mnogim budućim naraštajima.
Autor fotografije: Damir Jelić (CC BY-SA 3.0).