28/12/2024
LAZO DELIĆ
Banjalučka legenda Lazo Delić bio je poznat po neobičnom načinu odijevanja, znanju, ali i po tome što je dio Gospodske ulice (Ulica Veselina Masleše) bio u njegovom vlasništvu.
Stariji sugrađani sjećaju se da je Lazo imao kuću iza "Pivnice" u Gospodskoj ulici, ili tačnije preko p**a birtije "Grmeč" te da je imao i svoje privatno selo.
Lazo Delić poticao je iz trgovačke porodice, imao je sestru Maru i brata Jovu, a prije rata bili su vlasnici 300 dunuma zemlje koju su im komunističke vlasti kasnije oduzele.
Mara je bila udata za arhitektu Stojana Borovnicu, a sam Lazo bio je jedno vrijeme oženjen. Stanovali su u Gospodskoj, idući prema Hipotekarnoj banci.
Bio je prepoznatljiv po svom neobičnom imidžu: imao je prorijeđenu dugu sijedu kosu, kišni mantil nije skidao čak ni ljeti, a oko pasa nosio je lanac sa katancem, od kojeg se malo kada rastajao.
Priča se da je uvijek bio okružen psima, te da je živio u kolibi u Delibašinom Selu, današnjim Trapistima.
Lazo Delić je bio vrhunski matematičar, pa je davao i instrukcije iz ovog predmeta.
Osim toga govorio je njemački, italijanski i francuski, pa je bio i neslužbeni turistički vodič prvim turistima u Banjaluci.
Pojedini ljudi su govorili da je znao čak sedam jezika i da su ga stranci često pitali koliko su učeni drugi ljudi koji hodaju normalno obučeni kad se on takav sporazumijeva s njima.
Slavko Podgorelac, hroničar i publicista, sjeća se Laze s kojim se imao priliku družiti u nekoliko navrata.
"Lazo Delić bio je poliglota, izvorno je čitao 'Kuran', ali i tekstove pisane hebrejskim. Besprijekorno je govorio njemački, italijanski i francuski, a drznuo se da Adolfu čestita rođendan, na šta je dobio zahvalnicu iz Trećeg rajha. Kasnije ju je Lazo pokazivao znatiželjnima", rekao je Podgorelac.
Deliću su vlasti poslije rata oduzele svu imovinu, povukao se u novi život daleko od civilizacije i živio kao pustinjak, dodao je Podgorelac.
Poznata je anegdota iz Lazinog života po kojoj je sa dva koca napravio prilaz kući, a koja su služila kao vrata. Kada su ga pitali čemu služe, odgovarao bi: "Pravi ljudi će ići na ova vrata".
Slikar Bogdan Maličević sjeća se Laze kao velikog učenjaka kod kojeg su mnogi išli na instrukcije.
"Jednom smo stajali u redu za ćevape, mnogi su ga zaobilazili zbog neobičnog izgleda, a on bi se samo nasmijao i pustio ih preko reda. Znam da je nosio fenjer usred dana, te govorio da pomoću njega traži čovjeka, ali da ga ne može naći. Studirao je u Beču i njegova porodica bila je najbogatija u Banjaluci", rekao je Maličević.
Dok je studirao u Zagrebu oblačio se po posljednjoj modi, a poslije Drugog svjetskog rata postao je čudak.
Lazo Delić umro je u 80. godini.
Zrna pšenice
Priča kaže da mu je poslije rata, kada mu je konfiskovana imovina, ponuđen posao u Gradskoj upravi. On je, navodno, prihvatio, uz uslov da mu se naknada isplaćuje u zrnima pšenice.
Riječ je o legendarnom šablonu: četiri zrna na prvo polje šahovske table, a duplo na svako naredno... sve do 64. polja. Ispostavilo se da je takva računica Deliću omogućavala zaradu veću od cjelokupne svjetske produkcije ove žitarice.
Zato i nije dobio posao.
Autor : Jasna D.
